Na prošlogodišnjim lokalnim izborima cenzus je u Kragujevcu „preskočilo“ pet odborničkih lista. Danas, samo godinu dana kasnije, zahvaljujući brojnim pregrupisavanjima, preletanjima i usitnjavanjima, u gradskom parlamentu „sedi“ ih 12.

Poslednja odbornička grupa „Šumadijska regija –Za Kragujevac bez straha” formirana je pre mesec dana. Na prošlonedeljnoj sednici Skupštine grada Kragujevca ova odbornička grupa promenila je naziv i ubuduće će delovati kao Odbornička grupa „Šumadijska regija - Pokret slobodnih građana”.

Do promene imena je došlo jer je, u međuvremenu, osnovan Pokret slobodnih građana, udruženje sa kojim „Šumadijska regija” zajednički deluje. Po rečima Saše Milenića, predsednika pokreta, u političkom životu grada i Srbije i ovo je još jedna potvrda te saradnje.

U seriji sličnih pregrupisavanja ovo i ne bi bila vest da ovu grupaciju ne čine neki od do nedavno najistaknutijih članova Zajedno za Šumadiju.

Na pitanje zašto je došlo do razlaza Milenić kaže:

- Nije bilo ništa lakše nego ne delovati u okviru Zajedno za Šumadiju zato jer ta stranka ne postoji. To je jedna važna politička uspomena građana Kragujevca i Šumadije. Ko veruje da ne postojanje te političke organizacije u političkom registru, znači i kraj borbe za decentralzicaiju i afirmaciju lokalne samouoprave mislim da ne razume političko kretanje. Ovo što smo činili sa obnavljanjem starog udruženja građana „Šumadijska regija” upravo je način preživljavanja stare političke ideje Kragujevca u novom politčkom kontekstu.

Da li je razlog napuštanja ZZŠ i to što će, prema čaršijskim pričama, neki od vaših bivših saboraca postati deo vlasti?

- To bi bila tužna istina, ali ne bi preterano ni čudilo. Iskreno, ne bih to nikom želeo od svojih prijatelja.  

Koji su ciljevi Šumadijske Regije?

- Ciljevi su registrovani statutom još od osnivanja 2001. godine. To je zaštita ljudskih i građanskih prava, borba za decentralizaciju, regionalizam i afirmaciju lokalne samopurave. To udruženja je nastalo upravo kada je Kragujevac postao, uz tradicionalno Vojvodinu i neke krugove u Nišu, lider teme decentralizcije u Srbiji.

Ta svest da borba za demokratiju i decentralizaciju jesu jedno isto i da je mera demokratičnosti savremenog društva upravo u približavanja instance odlučivanja običnim ljudima i svakodnevnom životu jeste osnovan ideja  „Šumadijske regije” i temeljna zajednička vrednost Pokreta slobodnih građana i „Šumadijske regije”, koji jednom dušom žive u ovoj organizaciji.

Pomenuli ste Pokret slobodnih građana. Hoće li „Šumadijska regija” postati deo tog Pokreta?

- Jedan broj, uslovno rečeno funkcionera, udruženih sugrađana sa dužnostima u „Šumadijskoj regiji”, nalazi se i na listi osnivača Pokreta slobodnih građana. Veliki broj udruženja širom Srbije dao je svoje predstavnike na osnivačkoj skupštini Pokreta slobodnih građana, a to i jeste smisao reči pokret.

Očigledno da su političke stranke izgubile sposobnost da predstavljaju alternativu. U tom smislu mreža udruženja građana je civilni pokret koji stvara alternativu za Srbiju sa idejom odbrane bazičnih vrednosti  savremenog društva, pre svega Ustava i njenog izborenog pravnog i političkog pokreta.

Ipak se čini da pokret teži tome da postane politička partija?

Sa uspehom Pokreta verovatno će se pojaviti pitanje i transformacije u političku stranku, i tek tada to pitanje postaje aktuelnu: odgovor je da, ali to nije razlog da se udruženje ugasi ili „utopi” u političku partiju niti jedno od udruženja koje je stvaralo osnov te građanske inicijative.

Važna je svest da je građanska inicijativa za odbranu ustavnog poretka stvaranje alternative za Srbiju u budućnosti i da to nije posao koje mogu da urade političke partije orijentisane ka borbi za političku vlast, jer nas ta borba drži u začaranom krugu i činila nas je nesposobnima  da bazične vrednosti sačuvamo od političkih igara i ambicija.

Kroz taj pokret i buduću političku partiju zahvaljujući i participaciji „Šumadijske regije” svoje mesto će naći i snage, koje su u prvoj deceniji 21. veka, Kragujevac repozicionirale na političkoj sceni Srbije i dale mu atribut regionalnog centra u industrijskom, privrednom, medijskom, pa čak i kulturnom  smislu.

Ko je kriv za nestanak opozicije u Kragujevcu?

- Dominantni krivac je predatorski akt Srpske napredne snage, čije je dolazak na vlast započeo masovnim hapšenjima, potpunim pokoravanjem medijima, premlaćivanjem ljudi na ulicama. Kućnim posetama i tajnim pretnjama ućutkana je svaka vrsta alternative i javnosti u Srbiji. Važno je napomenuti da nije bila prinuđena da sredstvima sile brani izbornu volju građana – očigledno je da je ta stranka želela da zaplaši narod.

Prepad SNS na društvo je razlog odumiraja alternative i opozicije u Srbiji. Monolog je jedini oblik komunikacije koji su uspostavili u Srbiji, a oni su prva politička partija u Srbiji kojoj izbori nisu sredstvo nego cilj. Jedini rezultat vladavine su svakogodišnji izbori i njihove istorijske, neuporedive, velelepne izborne pobede.

Ono što je meni drago iz svega toga, taj režim kao što nije došao na vlast u jednoj rutini demokratske procedure, ni njegovo svrgavanje ne može biti završeno na rutinu demokratske procedure. Pad Aleksandra Vučiča i SNS značiće lustraciju Srbije.

Da li to znači da smo pogrešili 5. oktobra, kada nije izvršena lustracija?

- Pitanje je da li je politička reprezentacija skrojena 5. oktobra bila sposobna da sprovede lustraciju. Sastav je garantovao ne mogućnost sprovođenja lustracije i pre izbora.

Mi moramo da otvorimo dosijee i sprovedemo lustraciju. To je sigurno, ali ljudi žele da žive u trenutku koji odgađa neophodne poslove. U tom smislu petog oktobra, otvara se pitanje jesmo li mi uopšte bili, u tom trenutku, sposobni za alternativu. Tada sam govorio da  6. oktobra nije bilo, zato što nije bilo ni 5-og.    

Smatrate li da je bila greška ulaska Zajedno za Šumadiju u URS?

- To je očigledno tako, ali manje je poznato da je Zajedno za Šumadiju izmislila URS. Nisu G17 i Mlađan Dinkić autori koncepta URS, već ZZŠ kako bi povezala potencijale za decentralizaciju Srbije.  Mi smo njih jako dugo ubeđivali da se uključe u tu organizaciju i tek kada je zahladnelo na relaciji G17 - DS, zbog Dinkićevog suprotstavljanja prodaji NIS-a, tada mu se naša politička platforma učinila zadovoljavajućim.

I zaista, prvih godina on je toj platformi dao maksimum, a to su najbolje osetili Kragujevčani. Kada bismo merili, kako čaršija voli da meri politiku, kroz investicije i izgradnji objekata i infrastrukture postoje samo  dva čoveka kojima bi Kragujevčani trebalo da podignu spomenik: Mlađan Dinkić i tadašnji premijer Mirko Cvetković

Koliko su oni novca iz nacionalnih projekata „ubacili” u razvoj Kragujevca, teško da ima izgleda da se to dogodi u skorijoj budućnosti. Ali to nije merilo uspeha jedne politike, pošto se vrlo brzo pokazalo da unutar takvog URS-a, ne mogu da funkcionišu one partijske političke navike i mahanizmi koji su izgrađeni u dotadašnjem partijskom  konceptu.

Zato je iz Beograda krenula inicijativa da se ta unija još čvršće integriše i da URS postane jedinstvena partija. A to je značilo gašenje svih onih koji nisu G17 plus i rebrendiranje G17 idejnim konceptom URS-a.

Nije li to bilo pogubno za Zajedno za Šumadiju?

To je bila prva velika kriza od osnivanja Zajedno za Šumadiju i dolazi do ogromnih razmimoilaženja u stavovima članova. A sve se završilo tako kako jeste.  Od tada unutrašnja kriza Zajedno za Šumadiju nije prestala da nagriza organizaciono tkivo, a nemogućnost  njenog upisivanja u politički registar je samo jedan od pokazatelja da je to bio samo jedan projekat.

Doduše, uspešan, koji je pokazao da grad dobro vođen iz lokalne samouprave može da podigne i utiče na ekonomski razvoj. To se pokazalo na raznim primerima, Kragujevac je počeo da „skreće” novac sa beogradske rute, a naciju su zabavljale TV serije koje su kao zaštitni znak isticale grb grada Kragujevca.

Neki bi rekli da su upravo te serije „sahranile“ kragujevačku kulturu, a vi ste važili za nekoga ko je do pre dve godine kreirao kulturu grada Kragujevca.

- U tom periodi kultura je dobila mesto kakvo do tada nije imala u istoriji Kragujevca – dobila je mogućnost da kreira „city brand index”. Kultura je trebalo da ponudi okvir za drugačije razumevanje grada, od radničkog grada, trebalo je da ponudi novi identitet, koje svoje mesto ima na regionalnoj mapi ovog dela sveta. Zato je trebalo redefinisati koncept ustanova kulture, a neke i izmisliti.

Oživeli smo Dom omladine i njega učinila stubom muzike, a iz tog koncepta niče „Arsenal fest”. Potom grad kupuje mesto gde je nastala srpska država, sadašnji Knežev arsenal, reč koja ne postoji u istorijskoj prošlosti. Doneli smo povišene apetite, a iz toga, iz sebe izvlačili bolji deo.

Grad je podržavao sve što je mogao. U palanačkoj kulturi je cilj da se ništa ne radi, a prima plata. Koncept kreativne industrije smo nametali, upravo to da promenimo.

U tom smislu valja posmatrati i umetničke domete Radoša Bajića i „Kontrast studija”. Na slične načine su podržavani i filmovi domaćih autora, nekih muzičkih događaja, pozorišta, a serija „Titanik, krv i čelik” je vrhunac toga. To je mogao biti začetak filmske industrije u gradu.