Rođendanski koncert: U Čaurnici sa gostima

U subotu, 21. oktobra, u industrijskoj prostoriji Čaurnice, u kompleksu Kneževog arsenala, u Kragujevcu, nastupiće brojni legendarni pank bendovi, koji će kao gosti koncerta, zajedno sa „KBO!” proslaviti 35 godina sjajne sirove pank energije koju ovaj bend deli sa publikom.

Karte su u pretprodaji po ceni od 350 dinara i mogu se nabaviti u Domu omladine, dok će cena na ulazu biti 500 dinara.

Kada su prvi put izašli na binu, publika sačinjena mahom od hipika i hevi metalaca, je u prvi mah zanemela, a zatim počela da zviždi i gađa ih upaljačima. Vuja, Aca, Rajko i Miša su uprkos tome što se koncert gotovo nije čuo od zvižduka publike uspeli da završe svoj prvi nastup uzvraćajući na negodovanje između pesama.

Od fijaska u kragujevačkom Domu omladine prošlo je ravno 35 godina. Da bend iz inata nije nastavio da nastupa na svim gitarijadama u Kragujevcu, ko zna da li bi danas iko znao za legendarnu pank hardkor grupu iz grada na Lepenici - „KBO!”.

Dan uoči rođendanskog koncerta  u Čaurnici Kneževog arsenala ekipa portala Pressek razgovarala je sa frontmenom „KBO!”-a Sašom Vujićem Vujom o putu na koji je pre 35 godina krenula grupa sedamnaestogodišnjih drugara iz razreda  odlučivši da osnuje bend revoltirana kvalitetom koncerta koji su slušali prethodne noći.

Kako su izgledale sve ove godine za vama. Nije bilo lako, to je sigurno, ali ste se uprkos svemu održali?

- Nikada nismo obraćali pažnju na te godine, ali kad se osvrnem ponekad mi se čini kao da smo jedan dobar deo toga sanjali. Izgleda da smo bili malo tvrdoglaviji od ostalih, pa smo valjda zbog toga i opstali. Kad se samo setim da smo sve probe imali u Malim Pčelicama, a da smo uglavnom put prevaljivali biciklama, a uz to smo imali dve bicikle, pa je uvek neko morao da se vozi na korpi. Kad se vratim u tu prošlost danas bih rekao „nema šanse”. Danas klinci na prvoj ozbiljnijoj situaciji odustanu, a mi smo grizli i ujedali.

Nikada niste postal deo mainstrima. Mediji Vas nikada nisu prihvatili?

Režimski bend u Hrvatskoj je „Hladno pivo”, koji su zamenili „Prljavo kazalište”. To je javna tajna! Sa druge strane, recimo u Bosni i Hercegovini to je „Dubioza kolektiv”, a kod nas su uvek to bili „Galija” i „Riblja čorba”. To govorili o intelektualnom stanju u državi i njenoj mentalnoj svesti. Kada iza pank benda stoji država to znači da ta Vlada nije baš toliko zatucana.   

Kod nas je problem, što ni jedan pank bend ne može da zasluži svoje  mesto na stejdžu. Doduše, nešto se menja. Da mi je neko rekao pre 10 godina, da će glavni bendovi na festivalima biti „Goblini” ili „Ritam nereda”, ja bih mu otvoreno rekao da laže. Drago mi je što dolazi do promena, moram da priznam da mi to prija.

I vi ste se menjali vremenom. Zvuk je bio blaži, a tekstovi oštriji?

 Ne znam dal je bio zvuk blaži to je možda i za diskusiju…

Da li je to uvreda?

Ne, nije uvreda! Na primer poslednji album, ustvari kompilacija singlova,svaka pesma je drugačiji.

Mi smo imali želju da se upuštamo u avanture. Mnogi bendovi se tome protive, ne upuštaju se u muzičke avanture. Većina smatra da ne treba menjati ono što daje rezultate. Mi nismo bili za takve ideje. Stvaramo onako kako mislimo u tom trenutku.

Možda Vaš uspeh leži u tome što niste robovali trendovima?

Mi smo pesmu „Zgubidan” napravili iz čistog zezanja, bili smo sigurni da će svi da nas pljuju. A ispalo je da je to jedan od najvećih hitova. Ako se nama nešto sviđa verujemo da ćemo naći i druge istomišljenike koji će nas podržati.

Pank nastaje u radničkoj klasi, delu nezadovoljnih građana, koji biraju da se otvoreno suprotstave svemu što je konformističko i autoritativno. To bi bila jedna od definicija. Gde je mesto panka danas?

Pank je svrstan ravnopravno uz sve muzičke pravce, ne postoji ni jedan drugi pravac gde pank nije ušao. Danas pank više nije bunt, i ne može biti, kada je činjenica da pank bendovi danas u svetu zarađuju više od „Rolingstonsa”. Pank je nastao kada su brojni bendovi počeli da mlate, kada nisu znali šta da rade, kada je počelo nešto za što bih ja rekao „da mrse”. Namlatili su se love i više nisu znali kuda dalje.

Pank je nastao - tri akorda, tri rifa - kao bunt svemu. Sve što drugi nisu hteli da pomisle, pank je izgovarao. Danas je pank ravnopravan i novčano i finansijski.

Što se tiče tekstova, pa i Balašević zna da napiše dobar tekst , ali to isto može da napiše i Mile Kekin iz „Hladnog piva”. Muzički prvaci su se danas izjedančili.

Kad je nastaoKBO!bili ste klinci. Napunili ste 35 godina, ali nistepank dede. Ipak, ljudi vas gledaju kao pank ikonu. Nosi li to sa sobom i neko breme?

Mi smo bili toliko revnosni da kada smo dobijali 20 pisama dnevno, na svako smo odgovarali. Hteli smo da svakom ko nas nešto pita odgovorimo. Tako je bilo u početku, a sve je krenulo kao lavina. Sviraš u Bačkoj Topoli, pa onda u Bečeju, pa Čoki, pa u Budimpešti, pa u Beču. Domino efekat.

Da smo sedeli kući ništa od ovoga ne bi bilo. Ako sviraš i ako si dobar neko te primeti.

Pomenuo si Balašavića, pa ne mogu dapreskočimda je u našim medijima  kao mantra ostala vest da je nakon rata u SFRJ on bio taj koji je prviprobio barijeru. Ali to nije tačno!KBO!je ustvari bio prvi bend koji je svirao u bivšim republikama.  

Gledao sam taj snimak koncert Balaševića i tada mi je to bilo ogavno. Jedno je muzika, a drugo pljuvati po svom narodu. Pominje se i da su „Partibrejkersi” prvi svirali, ali ni to nije tačno. Mi smo zaista bili prvi,  u Sloveniji, koji su probili tu barijeru.

Ali mi nikada nismo bili miljenici medija.   

Jesi li ikada razmišljao o nekom pank festivalu u Malim Pčelicama?

Ta imovina u Malim Pčelicama je zaostavština mog dede i babe. Koliko imam lepih stvari koji me vežu za taj deo Kragujevca, vezano za to imanje, toliko ima i ružnih. Skupljao sam kao mrav opremu, a onda neko dođe i sve opljačka. Zbog toga sam morao da prebacim studio u centar grada. Od 1986. do 1996. godine mnogo bendova je prošlo kroz Male Pčelice. Jedan album I nisi naziv „Uživo Male Pčelice” - svašta se tamo dešavalo. To je danas samo jedna lepa uspomena.