Na listi 15 najboljih ginekologa u Srbiji našlo se i jedno ime iz Kragujevca. Reč je o doktoru Janku Đuriću sa Klinike za ginekologiju i akušerstvo. Pošto je on jedan od retkih lekara van Beograda i Novog Sada koji je pronašao mesto na ovoj listi, možemo da kažemo da je doktor Đurić izabran za najomiljenijeg lekara ne samo u Kragujevcu, već i u celoj Šumadiji, tim pre što Klinički centar pokriva oblast od skoro dva miliona stanovnika.

Rezulati istraživanja u kome je učestvovalo skoro 10.000 trudnica i porodilja smestile su ovog Kragujevčanina na 12 mesto, i učinili ga veoma ponosnim jer svaka nagrada koja dolazi od pacijenata ima dodatnu težinu.

- Ovaj izbor sam shvatio kao veliko priznanje. Možete da dobijete mnogo nagrada u životu, ali ništa ne može da se poredi sa time kada vas izaberu pacijenti, oni sa kojima radite i kojima pomažete. Za mene je ono velika čast, jer kad vas oni prepoznaju kao dobrog lekara onda je to najveća vrednost. Ovo priznanje je posledica 28 godina provedenih u porodilištu. Mnoge moje kolege nisu ni imale šansu da budu izabrane jer nisu u Kliničkom centru proveli toliko vremena kao ja, skroman je doktor Đurić.

Biografija

Doktor Janko Đurić rođen je u Kragujevcu 10. oktobra 1958. godine. U Kragujevcu završava osnovnu školu i gimnaziju, a 1978. upisuje Medicinski fakultet u Beogradu. Diplomirao je 1984. sa prosečnom ocenom 8,14. Obavezan pripravnički staž završio je u Medicinskom centru u Kragujevcu, a stručni ispit za doktora medicine položio je 1985. u Beogradu. Tri godine je radio kao doktor opšte prakse u službi Hitne medicinske pomoći, a od 1988. godine radi na Ginekološkoj klinici KBC-a u Kragujevcu. Na Medicinskom fakultetu izabran je 1997. godine u zvanje asistenta za Ginekologiju i akušerstvo. Doktorirao je 2005. godine na Medicinskom fakultetu, Univerziteta u Kragujevcu. Bio je 10 godina načelnik porodilišta i četiri godine direktor Klinike za ginekologiju i akušertvo. Redovan je profesor na Fakultetu medicinskih nauka i predsednik Saveta fakulteta.

Tokom svoje karijere najviše vremena je proveo u porođajnim salama na drugom spratu Kliničkog centra, a do sada je uz njegovu pomoć na svet došlo između 8 i 9.000 beba. Kaže da ne postoji tačna statistika, ali da godišnje porodi između 250  i 300 žena. To je ogroman uspeh jer kada bi se okupile sve bebe koje je on doneo na svet mogle bi da čine jedan manji grad.

Naš sagovornik kaže da se to najbolje vidi leti kada sa porodicom šeta gradom, a nekadašnje pacijentkinje ga zaustavljaju da mu pokažu decu čijem je rođenju prisustvovao.

- Skoro me je zaustavila jedna gospođa na ulici, pokazala mi je na bebu u kolicima i rekla: „Doktore, da vas upoznam sa Jankom. Dugo smo se premišljali kako da vam se zahvalimo i na kraju smo odlučili da sina nazovemo po vama”. To je fantastičan osećaj. Ne možete da zamislite kako je to kada porodite neku ženu, ona leži na porođajnom stolu, iza vas dete plače, a ona vas uhvati za ruku, poljubi je i kaže hvala vam. To je nešto što ne može da se opiše rečima, objašnjava naš sagovornik.

U šali kaže da mu žene govore da može da razume njihovu muku, pa je i to verovatno jedan od razloga što je dobio ovo priznanje.

- O tome ne mogu ja da govorim, ali smatram da je najbitnije da prema pacijentima imamo jedan ljudski odnos. Tokom karijere, sam porođaj postane rutina, jer će skoro 80 posto žena da se porodi samo, uz pomoć babice. Uloga lekara je da reaguje u kriznim situacijama, da smiri porodilju, da joj objasni nešto što ne razume. Ako volite to što radite, ponašaćete se normalno u svakom trenutku svoje karijere. Zapravo, kakav ste čovek, takav ćete biti i lekar, a ja smatram svoj život ispunjenim jer sam radio ono što sam voleo, ističe Đurić.

Budući da mu je i otac bio ginekolog, on je nastavio porodičnu tradiciju, pa kaže da se nikada nije postavljalo pitanje čime će da se bavi u životu. Na njegovu sreću vreme je tada bilo drugačije od današnjeg, pa su lekari mogli da izaberu neku od ponuđenih specijalizacija. Njegov izbor je bio između sportske medicine, plastične hirurgije i ginekologije i akušerstva i nije se dvoumio ni za trenutak.

Od tada je osim četire godine koje je radio u Hitnoj pomoći, svaki trenutak proveo na porodilištu, gde je deset godina bio i načelnik, dok je četiri godine bio direktor Klinike za ginekologiju i akušerstvo. Pored toga već 20 godina radi i na Fakultetu medicinskih nauka, kao asistent, docent i sada kao redovni profesor i predsednik Savete fakulteta.

Kaže da je podučavanje mladih kadrova podjednako velika odgovornost, kao i rad u Kliničkom centru, naročito u njegovoj oblasti kada je lekar odgovoran za dva života.

- Na našoj klinici potrebno je da prođe sigurno deset godina da bi se mladi lekari obučili da rade samostalno. Nije isto raditi na odeljenjima gde su pacijenti bolesni i gde može da se očekuje loš ishod i kod nas gde svi očekuju da se sve srećno završi. Zbog toga je odgovornost lekara još veća. Na klinici volontira nekoliko mladih lekara kojima sam predavao i taj odnos između profesora i učenika menja se već na petoj godini fakulteta, kada oni postaju naše kolege, objašnjava Janko Đurić.

Iako mnogi u šali ističu da poslednji ispit na Medicinskom fakultetu više nije sudska medicina, već nemački jezik, nivo B2, doktor Đurić ističe da mladim ljudima koji odlaze ništa ne može da se zameri, jer kod nas već godinama nema perspektive. Ipak, nada se da će se to uskoro promeniti i da će lekari koji provedu i po deset godina učeći svoj posao, moći da ga pronađu u Srbiji.