Biografije direktora i članova nadzornih odbora lokalnih javnih preduzeća na sajtovima se najčešće ne mogu naći, iako su po Zakonu o javnim preduzećima dužna da ih objave. Međutim, i kada su javno dostupne, u pojedinim slučajevima “više nalikuju na predstavljanje pojedinaca u leksikonu nego na radne biografije”, navodi se u istraživanju pod nazivom  “Politički uticaj na javna preduzeća i mediji”, organizacije Transparentnost Srbija.  

Zašto su biografije najčešće skrivana tajna? Jedan od razloga svakako leži u činjenici da glavni cilj donošenja novog Zakona o javnim preduzećima - profesionalizacija upravljanja javnim preduzećima i njihova departizacija - nije ostvaren.

- Depolitizacija i profesionalizacija javnih preduzeća bilo je jedno od obećanja Vlade iz 2012. Zakon o javnim preduzećima, usvojen u decembru 2012. godine, doneo je značajna poboljšanja u odnosu na prethodni (2000), ali je ostavio prostor za netransparentno ponašanje,a time i za korupciju. Međutim, rupe u Zakonu nisu bile toliki problem,koliko nedostatak (političke) volje da se Zakon sprovede, navodi se u istraživanju organizacije Transparentnost Srbija.

Zakon postoji, ali nema političke volje za primenu

 U februaru 2016. godine je usvojen novi Zakon o javnim preduzećima. Transparentnost Srbija je Ministarstvu privrede ukazala na moguća unapređenja kada je javnost rada u pitanju - da se centralizovano objavljuju zbirni podaci za sva javna preduzeća, podaci o razmatranju izveštaja o radu, o sprovođenju konkursa, dokazi za ispunjavanje uslova za članstvo u nadzornim odborima… 

- Na problem sa transparentnošću javnih preduzeća, čiji su osnivači jedinice lokalne samouprave, ukazali smo i tadašnjoj ministarki državne uprave i lokalne samouprave Ani Brnabić. Upoznali smo je da smo o problemu razgovarali sa predstavnicima Ministarstva privrede i predložili da oba ministarstva deluju zajedno kako bi podstakli lokalne samouprave i lokalna javna preduzeća da izrade internet sajtove i ispune svoje obaveze.

 Verujemo da je inicijativa da se problem reši korisnija od podnošenja inicijativa za pokretanje prekršajnih postupaka. Zakon ,naime, propisuje kazne od 50.000 do 150.000 dinara za odgovorna lica u javnim preduzećima ako ne ispune obavezu iz člana 71. Taj iznos je veći od troškova izrade internet sajta koji može da zadovolji osnovne potrebe i zahteve u vezi sa transparentnošću rada, navodi se u istraživanju.

Na početku njihovog istraživanja samo jedno od 30 posmatranih republičkih i lokalnih javnih preduzeća imalo je sve zakonom propisane podatke na svom sajtu.

- Nakon brojnih dopisa koje smo upućivali javnim preduzećima i njihovim osnivačima, na kraju monitoringa sve obaveze ispunjava osam preduzeća, a kod još desetak uspostavljen je sistem redovnog objavljivanja, ali se sa pojedinim dokumentima kasni, navodi Transparentnost Srbija.

Zašto je javnost podataka važna?

Pravo na slobodan pristup informacijama, kao posebno pravo,nastalo je kao rezultat razvoja savremene pravne države i participativne demokratije, u kojoj građanin postaje „četvrta vlast“ i aktivni učesnik u društvenim procesima. Upravo zato važno je da biografije onih koji javnim preduzećima rukovode, poslovni planovi, finansijski I drugi izveštaji budu javno dostupni.

Međutim, lokalna javna i javno komunalna preduzeća podatke ponekad ne kriju samo od očiju građana, već i od onih koji bi nijhov rad posredno trebalo da nadziru – odbornika u lokalnim skupštinama.

Vladan Slavković, odbornik kraljevačke skupštine i predstavnik opozicionog Lokalnog fronta, na oktobarskoj sednici imao je nekoliko primedbi na izveštaje o radu lokalnih javnih preduzeća u Kraljevu, ali i na kršenje procedure izveštavanja.

- Gradsko stamebno preduzeće nije dostavilo odbornicima finansijski izveštaj, što je ozbiljan prekršaj procedure. Mi imamo narativni deo. Direktorka nas je izvestila da je dokument prosledila skupštinskim poslovima. Skupštinski poslovi kažu da ništa nisu dobili, a gradsko veće je donelo odluku i usvojilo taj izveštaj, rekao je na skupštini Slavković.

Ni mediji preko kojih bi informacije o radu lokalnih javnih preduzeća građanima trebalo da budu najlakše dostupne nisu u boljoj poziciji. Odnos lokalnih javnih preduzeća i medija definišu praktično dve krajnosti – ili javna preduzeća sponzorišu medije ili ih u potpunosti ignorišu.

Savet za borbu protiv korupcije je, naime, u svom „Izveštaju o mogućem uticaju institucija javnog sektora na medije kroz plaćanje usluga oglašavanja i marketinga” iz 2015. godine zaključio da se putem oglašavanja i marketinga institucija javnog sektora stvara veoma jak odnos između medija i predstavnika svih nivoa vlasti.

Transparentnost Srbija u svom istraživanju, pak, konstatuje da “pored toga što se koriste za “ispumpavanje” novca, zapošljavanje na osnovu političke pripadnosti, JP se koriste i za kupovinu uticaja na medije kroz oglašavanja, sponzorstva i donacije”.

I dok su jedni plaćeni da hvale, drugi se novinari žale da vrlo teško dolaze do informacija iz javnih preduzeća.


Kakav je odnos javnih preduzeća prema medijima?

Marina Miljović Dabić, novinarka portal Krug (Kraljevo) 

- Sve zavisi od toga kakvu komunikaciju novinar ima sa rukovodiocima javnih preduzeća. Činjenica je da većina lokalnih novinara I ne pokušava da informacije traži putem zahteva za dostupnost informacija od javnog značaja. Činjenica je i to da većina lokalnih javnih i javno komunalnih preduzeća one prave, javnosti interesantne informacije pokušava da sakrije. Tek kada ih suoči sa papirima novinar može da dobije odgovore. U suprotnom većina direktora igra na kartu toga da novinari ne umeju da “čitaju” finansijske izveštaje, pa pokušavaju da zabašure odgovore.

Goran Jevremović, novinar portala Centralmedia (Jagodina)

- Ne postoji mogućnost dobijanja bili kakvih informacija. Čak i na najjednostavnija pitanja dobija se uvek isti odgovor – pitajte predsednika skupštine (Dragana Markovića Palmu, prim aut). Kakav je odnos lokalnih javnih preduzeća i ustanova najbolje ilustruje primer od pre nekoliko meseci. 

Radio sam tekst o nekim devastiranim građevinama u centru koje pripadaju lokalnoj ustanovi. Kada sam pozvao direktora da dogovorimo razgovor rekao mi je “bolje da nisam znao da ćeš to da pišeš”. Na kraj pameti mu nije bilo da odgovori na postavljena pitanja, već je problem to što se neko uopšte rešio da se time bavi, pa će on morati da podnosi “raport”. 

Nadežda Budimović, novinarka Grad (Kruševac) 

- Generalno gledano koliko će neko lokalno javno preduzeće biti transparentno u svom radu zavisi pre svega od osobe koja njime upravlja. Ukoliko je direktor voljan da poštuje zakon po pitanju javnosti rada, onda će i preduzeće raditi “javno”. 
Istina, lično kao novinar nisam imala nikada problem da dođem do informacija koje su mi neophodne od lokalnih javnih preduzeća. Doduše, to je i pitanje novinarskog iskustva i poverenja u novinara. Problem u ovom momentu imamo sa javnim preduzećima i ustanovama čiji je osnivač republika – traže pismene zahteve, na koje posle ne žele da odgovore, izgovaraju se dužinom trajanja procedure… 

Čak 2/3 novinara lokalnih redakcija, koje je u okviru istraživanja o pritiscima na lokalne medije i lokalne novinare, anketiralo Udruženje Lokal pres, kaže da teško dolazi do informacija iz javnih preduzeća i lokalnih uprava.

Informacije do kojih su novinari najteže dolazili su vezane za zloupotrebe javnih funkcija, korupciju I finansijske malverzacije političara na lokalu, te kadrovskim rešenjima i zapošljavanju u javnom preduzećima i ustanovama – praktično o svemu onome što javnost i te kako ima pravo da zna.