Čak 80 milijardi dolara vredno je tržište organskim proizvodima. Od početka novog milenijuma do kraja 2014. globalni obim organskog tržišta porastao je skoro pet puta. U Srbiji u periodu od 2010. i 2015. godine površine pod organskom proizvodnjom povećale su se za 250 odsto. Samo u toku prošle godine ostvaren je porast od 60 procenata.

Zvanična statistika govori da se u Srbiji organski poljoprivredni proizvodi gaje na oko 15.000 hektara. Međutim, organskim uzgojem uglavnom se bave poljoprivrednici u Vojvodini. Na području Centralne Srbije tek nekoliko gazdinstava osmelilo se da da se okuša u prirodnom načinu gajenja voća, povrća i žitarica.

Zanimljivo je da na teritoriji Šumadije ne postoji čak ni jedno udrženje koje bi se bavilo promocijom organske proizvodnje.

Po rečima dr Slobodana Milenkovića, profesora na Fakultetu za biofarming u Bačkoj Topoli, koji se i sam bavi organskom proizvodnjom, na teritoriji Šumadije postoje odlični uslovi, ali i nedovoljna svest i informisanost poljoprivrednika o prednostima ovakvog načina poljoprivredne proizvodnje.

- Bavljenje organskom poljoprivredom primereno je stepenom razvoja svesti i resursa, pre svega stručnih. Mi u smislu prirode i uslova, koji postoje, imamo izuzetnu prednost. Na hiljade hektara u zaštićenim područjima u kojima se ovakav način uzgoja može razvijati. Dalje imamo fakultete, studijske programe posvećene organskoj poljoprivredi – na fakultetima u Zemunu i Novom Sadu, i privatnim u Bačkoj Topoli i na Edukonsu u Novom Sadu. Imamo nekoliko privrednih subjekata koji uvoze biopesticide tako da svi uslovi postoje, kaže Milenković.

Prirodni potencijali kojima Srbija raspolaže svrstavaju je u zemlje u kojima se organska proizvodnja može još intenzivnije razvijati. Organska proizvodnja je počela razvoj u južnoj Srbiji u okolini Blaca 1989. godine, zahvaljujući poslovnoj inicijativi kompanije „DenJuro” koja je rezultirala izvozom prvog kontigenta organskog voća iz Srbije 1990. godine.

Razvoj nevladinog sektora organske proizvodnje u Srbiji započeo je 1990 . godine osnivanjem udruženja „Tera” u opštini Subotica.

- Vojvodina prednjači upravo zahvaljujući udruženju „Tera” koje je bilo pionir u promovisanju organske proizvodnje, komentariše naš sagovornik.

Na teritoriji opštine Topola bilo je pokušaja formiranja sličnih udruženja.

- Imali smo udruženje „Bio top” u Trešnjevici dok je SIDA sprovodila projekat Topola na potezu, ali se ono odmah po završetku projekta ugasilo.

Ljudi na našem području nisu mnogo zainteresovani za ogansku proizvodnju. Ovde je karakteristična i godinama se radi tradicionalna proizvodnja promenjuje i razvija. Ljudi su naviknuti da razmišljaju i rade po određenom modelu. Uglavnom su tržišno orijentisani i ti krupni poljoprivredni proizvođači imaju cilj da po jedinici površine zarade što više.

Organska proizvodnja je proizvodnja kojoj bi tek trebalo da se uče, priča Zora Nedović, koordinatorka lokalnog ekonomskog razvoja u opštini Topola.

Pored toga što nije dovoljno razvijena, postojeća organska proizvodnja u Srbiji ima i svoje specifičnosti.

- U Srbiji se najviše radi voće, što je vrlo interesantno u odnosu na svet gde se najviše rade ratarske kulture – pšenica, ječam, raž, ovas. Ono gde treba najviše znanja i truda mi to radimo najviše. I gde je najveći rizik. To je zato što naši brdsko planinski krajevi pružaju za to dobre uslove, jer sa malim brojem tretmana imate dobar prinos, komentariše dr Slobodan Milenković.

Kada se o organskoj proizvodnji govori najčešće se pominje izvoz. I zaista, po rečima našeg sagovornika, gazdinstva u Srbiji svoje proizvode najčešće plasiraju u inostranstvu. Po Milenkovićevim rečima trebalo bi da bude suprotno.

- Mi najčešće proizvodimo organsku hranu za strane kupce. Većina zemalja proizvodi tu vrstu hrane za svoje stanovništvo, a onda za izvoz. Još češće ga uvoze.

Početak svega je svest. Ovde ima mnogo ljudi koji smatraju da je organska poljoprivreda sekta, da je to neka moda, da je to samo za bogate ljude, a nije tako kaže Milenković dodajući da je organska proizvodnja rezervisana za ljude koji misle o svom zdravlju, i opredeljenje država koje razmišljaju o svojim resursima, na posletku i o troškovima zdravstvene zaštite, jer na posletku organski proizvedena hrana jeste najzdravija hrana.

Država podstiče organsku proizvodnju

Gazdinstva koja se opredele za organski uzgoj mogu da računaju i na pomoć države. Podsticaji za organsku proizvodnju isplaćuju su se za premiju za mleko proizvedeno na ovaj način, organsku biljnu i stočarsku proizvodnju, matice riba, košnice pčela... Država regresira i gorivo, sredstva za ishranu bilja i oplemenjivače zemljišta...

Pravo na korišćenje podsticaja za organsku proizvodnju ima pravno lice, preduzetnik i fizičko lice - nosilac komercijalnog porodičnog poljoprivrednog gazdinstva.

Jedan od uslova za dobijanje podsticaja jeste da je podnoslac zahteva sa ovlašćenom organizacijom za kontrolu i sertifikaciju zaključio ugovor u skladu sa Zakonom o organskoj proizvodnji. Takođe, u obavezi je da u naredne tri godine od dana dobijanja podsticaja, primenjuje metode organske proizvodnje u skladu sa propisima.