Kada je vedra noć, u svakom trenutku možemo videti oko 6.000 zvezda. Naučnici kažu, ima ih na milione. Naučnici, opet, kažu da mnoge koje vidimo golim okom, odavno su ugašene, a njihov minuli sjaj zbog udaljenosti još uvek putuje do nas. Ima zvezda, kažu naučnici, većih i od sunca.

Filmske i muzičke zvezde koje više nisu među nama sjaje za našeg vremena kao da nadilaze same sebe. Kada se pravi filmovi o muzičarima, dobijamo ne samo putovanje kroz legate njihove bogate muzičke zaostavštine, već i emotivni prikaz njihov života često veći i od samog filma.

Na žalost, najbolji takvi filmovi se naprave tek kada voljenih muzičara više nema. Još, ako su ti naši svevremeni heroji napustili ovaj svet prerano, ostaje nam da se pitamo za koliko smo genijalnih produkta njihovog genija ostali uskraćeni.

Igrani filmovi nam uglavnom pružaju osim biografske strukture, i romansirane verzije određenih perioda života, ali dokumentarni filmovi su ti koji nas njima zaista približi, i probudi neku stvarnu emociju zbog njihovog često tragičnog kraja. Tako smo posthumno dobili sjajne dokumente: „ Ejmi“ (2015), „Amasing Grace“ o Areti Frenklin, sniman 1972., a objavljen posthumno 2018., „Dejvid Bouvi: Poslednjih pet godina“ (2019), „Džimi Hendriks“ (1973), „Kurt Kobejn: Montaža pakla“ (2015), „Šta se desilo sa Vama gospođice Simon?“(2015), „Marli“ (2012).

Ima naravno i izuzetni ostvarenja i o živim muzičkim legendama, a sam Nik Kejv ih je uradio dva o svom životu i stvaralaštvu, a i filmova o negdašnjim žanrovima koje su obeležile epohe.

Ovoga puta pažnju poklanjamo jednom večitom dečaku i jednoj kraljici, rodonačelnicima svojih žanrova, u izuzetno emotivnim filmovima koji nikog neće ostaviti ravnodušnim, pa čak i one koje nisu upoznati sa njihovim stvaralaštvom (ako i ima takvih) . Njih je razdvajao i kontinent i žanr i sudbina, a opet su to savremenici koji su obeleželi jednu epohu i niti se može niti sme zatrti njihov trag.

Nebeska tema - Film o Vladi Divljanu (2019)

Dokumentarni film po scenariju i u režiji Mladena Matičevića je divan i sentimentalan prikaz stvaralaštva i ličnosti jedne od najznačajnijih figura na našoj muzičkoj sceni - Vlade Divljana (1958-2015). Uz intervjue bliskih saradnika, prijatelja i porodice ovo ostvarenje nije samo puka biografija već i glorifikovanje života koji je Vlada toliko voleo.

Zanimljivu, i donekle igranu formu ovog dokumentarca upoznajemo na samom početku u radio emisiji na fiktivnoj stanici „Starhill“. Voditeljka Svetlana Đolović preuzima ulogu spikera i uvodi nas u bajku o Vladi napominjući da se emisija snima 10. maja, kada je Vlada rođen. U segmentima koji su smešteni na radio stanicu, ređaju se uglavnom rok kritičari i pojedini saradnici kao što su Siniša Škarica, Slobodan Konjović, Svetozar Cvetković. Zatim se film seli u doterana, ali i prirodna okruženja sledećih učesnika koji na emotivam način pre svega govore o Vladinoj ličnosti, prijateljstvu sa njim i njegovom talentu.

Tu je zamišljeni rok kritičar Moma Rajin u tramvaju, pa Gile iz „Električnog orgazma“ u svojoj budističkoj odori, Darko Rundek sa gitarom i pogledom u more, basista Zdenko Kolar, njegov prijatelj od detinjstva, priseća se nastanka i samih početaka „Idola“. Zatim Srđan Šaper u šetnji, Bajaga u studiju, Aleksandar Šandorov za klavirom i sa čašom vina priseća se drugovanja i muziciranja na albumima „Vlada Divljan i old stars band“ i nezaobilazni Maks Juričić koji je sa svojim „Letnjo kino bendom“ bio jedan od  poslednjih Vladinih saradnika, svedok njegovih poslednjih godina i jedan od najbližih prijatelja.

Svi su oni snimani u krupnom kadru, zagledani u prošlost, ne govore, a njihovi glasovi kao odraz unutrašnjeg monologa pripovedaju vedre priče o Vladi i jedino se na njihovom melanholičnom licu može očitati tuga za izgubljenim prijateljem. Posebno je dirljiv i segment gde Ivana Šoljan, možda i najintimnija Vladina prijateljica, govori o Vladinim danima pred izbijanje rata i njegovom odlasku u Australiju, gde je Vlada radio svakojake poslove ne bi li preživeo.

Za potrebe filma, a i za jedan divan dokument njegovi prijatelji odsvirali su njegove najznačajnije pesme, pa možemo čuti Rundeka kako tiho prebira po gitari „Samo jednu ljubav imam“, a Bajaga u studiju snima „Rusiju“. Kako odmiče film, i kako se odmotava Vladin život, postaje sve ekspresivnije u emotivnom doživljaju nas kao gledalaca jer u film i njegov život ulaze njegova supruga Dina i njihova dva sina Pavle i Stevan.

Kroz njihove priče i kućne snimke sa Vladom, upoznajemo ceo njegov potonji svet koji je preovladavao u neizmernoj ljubavi prema porodici sa kojom je živeo u Beču. Na tim snimcima vidimo i Vladu kako svira „Baladu“ od Indexa koju na žalost nije stigao da objavi. Paralelno, u studiju se smenjuje voditeljka, pa tako Ida Prester iz benda „Lollobrigida“ preuzima ulogu domaćina, a nove snage se smenjuju kao gosti: Zoe Kiddah, Bojana Vunturišević, Ana Đurić - Konstrakta koje nastavljaju Vladinim putem.

Ovaj večiti dečak i kralj „Novog talasa“ od kultnog albuma „Paket aranžman“, pa sve do „Letnjo kino benda“ preminuo je od raka 4. marta 2015.godine, i ostavio nas da mu se i dalje divimo sa legatom čitave malu istorije jugoslovenskog Rok’en rola. Na kraju filma, kao tačku na film i kao neki novi početak, Dušan Strajnić iz benda „Stray dogg“ izuzetno obrađuje i uživo izvodi Vladinu temu - „Nebeska tema“.

„Htela je da sviramo
ja i moji Idoli
da joj tiho pevamo
i čuvamo je dan i noć

Nebo nas je gledalo
nebo nas je zvalo
njene oči pametne
poljubio sam zadnji put“

Vitni  (Whitney, 2018)

Vrlo surova priča o najpopularnijoj i najprodavanijoj R’N’B –pop divi , Vitni Hjuston (1963-2012)  je realistični dokument bez narativnih elemenata bazirana isključivo na intervjuima i video materijalima. Kroz intervjue sa njenom porodicom, prijateljima i saradnicama, reditelj Kevin Mekdonald, uspeo je da film zadrži u nepristrasnim okvirima i da kroz svedočenja i do sad neviđenim privatnim snimcima ostavi gledaocima da daju svoj sud o tragičnim okolnostima kroz koje se odvijao maltene čitav Vitnin život.

Film počinje snimcima gradića Njuark, gde se Vitni rodila, koje prati njen glas. Kao najupečatljiviji utisak iz detinjstva, bile su njene noćne more u kojima je bila proganjan od velikog džina koji nikad nije uspeo da je stigne. Njena majka je tvrdila da to ona sanja đavola. U  intervjuima sa njenom braćom, Gerijem i Majklom, slušamo o događajima koji su odredili njene početke. Njena majka Sisi Hjuston je i sama bila pevačica, ali nikada nije uspela da izgradi karijeru, pa je svu svoju energiju uložila u razvoj male „Nipi“ (nadimak koji joj je prodica nadenula). Džon Hjuston, opštinski službenik, svojim mešetarenjem i sumnjivim radnjama uspeo je da im obezbedi pristojan život.

Nastupivši prvo kao prateća pevačica svoje majke, a potom i solo nastupima na raznim takmičenjima, njen anđeoski glas nije ostao neprimećen, i pod nadzorom svog oca, vrlo brzo nalazi menadžere.

Vedra i vesela, kakvom su je opisivali, doživela je vrtoglavi uspeh. Već sa 19 godina ima najprodavaniji debitantski album, gostuje po najznačajnijim emisijama i počinju da je povezuju sa Edijem Marfijem i NFL zvezdom Rendalom Kaningemom. Najveći uspeh u to vreme doživljava hitom „I wanna dance with somebody“. Sa uspehom dolaze i turneje, a i prva posrnuća i kontakti sa drogom. Kako braća priznaju, nisu je dovoljno zaštitili jer su i sami uživali opijate zajedno sa sestrom. Vidimo i nikad zabeležene snimke kućne radinosti koje je napravila Robin Kroford, Vitnina najbolja prijateljica , sa kojom je imala vrlo čudan patološki odnos pun uspona i padova.

Linearnom strukturom filma, dolazi se i do čuvenog braka sa r’n’b pevačem Bobijem Braunom koji je i sam intervjuisan, a vrlo defanzivno raspoložen odaje utisak čoveka koji negira umešanost u Vitnino posrnuće. Rađa se ćerka Kristina, a kroz vrlo emitvna svedočenja Vitnine tetke Vej koja je se najviše starala o Kristini, uviđamo koliko je „Krisi“ bila zanemarivana. Film „Telohranitelj“ gde Vitni igra uz Kevina Kostnera je momenat kada ona napokon dodiruje sam vrh i postaje besmrtna pesmom iz filma „I will always love you“, koji je i dan danas najprodavaniji singl koji je uspela jedna pevačica da ostvari.

Sledi nastup na Super Bowl-u. Ljubomoran na ženin uspeh, Bobi Braun postaje sve više nesiguran i nasilan, a pakao droge u koju su se sve više oboje gurali vidljiv je i na snimcima u filmu. 2000-te donose potpuno posrnuće i neuspešne rehabilitacije. „Bankomat“ Vitni od koje se najviše okoristio njen otac Džon je presušio. Taj isti „voljeni“ otac podnosi i tužbu protiv svoje ćerke, što dovodi da i na samrti bude potpuno odbačen. Razvodom od posesivnog i destruktivnog Bobija, Vitni se naizgled oporavlja, snima film „Iskra“ i ostaje čista dug period. Ipak, usled srčanih problema i dugačke istorije sa kokainom pod čudnim okolnostima, 11.februara 2012. godine utapa se u kadi i dolazi do, onoga čega se već dugo vremena strahovalo - kraja.

Paradoksalno, na gotovo identičan način i Bobi Kristina Braun tragično završava život 2015., u 23. godini. Onaj đavo iz Vitninih košmara u detinjstvu pred kojim je uspešno bežala, izgleda da ih je ipak obe stigao...

Sisi Hjuston: Može se pevati  sa tri mesta: Iz stomaka, grudi i glave. Nipi je naučila sva tri načina.