Još od starog sveta, Grčke i Egipta, svetionici pravljeni u svrhu putokaza brodovima i spasavanjima mornara, svojom arhitekturom vekovima su ostavljali bez daha svoje posmatrače. Onaj najčuveniji, u Aleksandriji spada i u sedam svetskih čuda.

Mnogi su međutim odoleli zubu vremena i danas kada je zanimanje svetioničara gotovo zaboravljeno i zamenjeno kompjuterima, ponosno i usamljeno propovedaju viševekovnu istoriju. Danas su svetionici uglavnom pretvoreni u muzeje i skupocene hotele, ali u umetnosti će uvek zauzimate polje novih istraživanja.

Biti svetioničar predstavlja svojevrstan način života. Svetioničari su uglavnom bili usamljenici, bolne prošlosti i učmale budućnosti. Koliko njihov posao nudio spas i nadu zalutalim brodovima, tako je njihov život van civilizacije, svojevoljno izolovan od ostatka sveta, možda prikazivao beznadežnost životnog veka, a možda im i pružao katarzu i spoznaju sopstvene duše. Jer, iako su neki i sa porodicom živeli u okolini nekog tornja na nekom kraju sveta, svi su oni ipak bili venčani morem.

Taj težak život među prvima u književnosti opisuje Žil Vern u romanu „Svetionik na kraju sveta”. Filmskih primera ima mnogo jer izvanredni oblik scenografije, kao i usamljenički život pun unutrašnjih previranja budio je maštu za ono mistično, mračno i nedokučivo. Beg od prošlog života, borba za goli život, duševni lomovi, slomljena srca činili su osnovu svih filmskih scenarija...

Tu su nemi francuski film „Svetioničari“ iz 1929. godine, pa „Kapetan Januar” sa Širli Templ, Zafranovićev „ Ujed anđela“, „ Seks i Lucija“, „Veridba je drugo trajala“, „Svetlo između okeana“ sa sjajnim Majkl Fasbenderom i drugi...

Ovog puta preporučiću dva psihološka dramska trilera novije produkcije

Tajna svetionika

Film iz 2018. godine (orig. „Vanishing“ ili „Keepers“), baziran je na jednom istinitom misterioznom slučaju iz 1900. godine. Prava priča ide ovako:  Tri svetioničara, Tomas Maršal, Džejms Dukat i Donald MekArtur, nestali su sa ostrva Flanan u Škotskoj. Ostrvo je, inače, bilo u potpunosti pusto izuzev svetionika i njegovih čuvara.

Kapetan Džejms Harvi je stigao na ostrvo donoseći nove zalihe hrane kao i novu smenu svetioničara. Međutim, na ostrvu nikog nije bilo. Unutrašnjost je ostala netaknuta, čak je i hrana u tanjirima bila tu, lampe su gorele, ali su falile dve kabanice, dok je samo jedna ostala. S obzirom da svetlo nije radilo u svetioniku, a i satovi su bili stali, naknadnom istragom je utvrđeno da je do nekakve nesreće došlo oko nedelju dana pre dolaska novog broda.

Pretpostavlja se da su usred oluje pali sa litice odakle ih je verovatno oborio talas. Sumnju ipak potpiruju izveštaji da su tih dana i nebo i more bili mirni. Starosedeoci su ispredali razne teorije, kao i one onostrane, samim tim što je tu bila napuštena crkva gde su se nekada vršili čudni obredni rituali i procesije...

Švedski reditelj Kristofer Niholm koji već ima iskustva u radu na švedskoj i britanskoj televiziji u oblasti krilminalistike i misterije, u saradnji sa scenaristima Selinom Džonsom i Džoom Bonom, daje nam svoju verziju događaja. Kombinujući skandinavske i britanske noar metode doneo nam je napet psihološki dramski triler gde likove tri svetioničara igraju: Piter Mulan kao Tomas, Džerard Batler kao Džejms i Konor Svindels kao Donald.

Oni zajedno pristižu na ostrvo gde preuzimaju obaveze svetioničara. Svako od njih sa svojom istorijom i svojim nadanjima provode dane u mehaničkim radnjama čekajući kraj smene. Tomas je tu da prebrodi bolne porodične gubitke, Džejms da zaradi novac za porodicu, a Donald da uradi nešto od svog života kako bi osvojio devojku koju voli.

Do detalja razrađen scenerio pruža nam i uvid u život svetioničara početkom 20.veka. Oni pažljivo skupljaju živu kada se ona razlije, a uz pomoć kojeg svetlo radi, zatim prikupljaju leševe ptica posle oluje, kuvaju, peru, čiste, pale svetlo i tako danim u krug. Sve se menja kada posle oluje u podnožju litice ugledaju beživotno telo i sanduk pored njega. Sanduk podižu, ali misteriozni čovek nije mrtav nego se prenu i napadne Donalda.

Donald ga u samoodbrani ubija, i u njih počinje da se uvlači strah šta bi to sa sobom moglo da donese. U sanduku otkrivaju zlatne poluge i druge dragocenosti i shvataju da je to blago ukradeno. Oni reše da ga zadrže iako znaju da će neko sigurno doći po to. Nedugo, na ostrvo pristiže ostatak bande...

Sledi borba za opstanak , a zatim i za očuvanje zdravog razuma u njihovim već iznurenim telima.

Postavlja se pitanje da li se pritisak može izdržati, koliki je prag osećanja krivice, izbor između bogatstva i porodice, borba između pohlepe i časti, racionalnog i iracionalnog i da li će ih nerazumne okolnosti okrenuti jedne protiv drugih ili ih ipak održati zajedno...

Ostati, pobeći, vratiti se... Nestati.

Svetionik

Film iz 2019. reditelja Roberta Egersa je skupina različitih mračnih simboličkih žanrova.  Zapravo, to je jedan halucinoidni psihološki triler koji od teškog ljudskog dramskog kohabitira i na ivici horora. Dva svetioničara treba da odrade smenu na usamljenom i nepristupačnom svetioniku.

Jedan je stari mornar Tomas Vejk (Vilijem Defo), a drugi njegov zamenik i potčinjeni, mladi i neiskusni bivši drvoseča Tomas Hauard (Robert Patinson).

Hauard koji se predstavlja imenom Efraim Vinslou, nalazi figuricu sirene u krevetu. Ta figurica je pripadala Vejkovom bivšem pomoćniku koji je nastradao pod misterioznim okolnostima. Radeći najprljavije poslove na ostrvu, Hauard/Vinslou zapada u snoviđenja često nemajući pojam o realnim okvirima. Neiskustvom boravka u izolaciji doživljava različite halucinacije i u erotskim okvirima. Njegov pretpostavljeni je jedini koji ide da pali svetlo u svetioniku ne želeći da mladiću dozvoli da zasluži tu čast i to Haurda počinje da dovodi do ludila. Vejk je prema njemu ciničan i grub, ali vremenom dva različita čoveka počinju da uče da žive zajedno, oslanjajući se na alkohol kao metod kojim će sačuvati razum.

Do pucanja dolazi kada usled neprekidnih oluja, ne dolaze po njih i oni su prinuđeni da ostanu. Spasioci tuđih života čekaju spasenje. Počinje psihološka igra, gde se uloge često menjaju a i mi sami se pitamo koja je granica između istine i laži, razuma i bezumlja.

Film je urađen u crno beloj tehnici što dodatno pojačava hermetičnost i dajući mu Lavkraftkovsku dimenziju otuđenosti, a i izuzetnost ove filmske duo drame. Za to je zaslužan direktor fotografije Džerin Blešk kome je ovaj film doneo nominaciju za ovogodišnjeg Oskara u oblasti fotografije.