Legenda kaže da je nekom parče mesa upalo u vatru, i da je od tog momenta istorija kulinarstva već počela da se piše. Zavisno od podneblja, narodi su spravljali hranu od onog čega imaju u svom podnevlju, pa su tako nastajale i nacionalne kuhinje  utemeljene u tradicionalnim kulturama.

Već u drugom veku na tlu Mesopotamije nađeni su prvi zapisani recepti na glinenim tablama, a jačanjem Rimskog carstva, već su počeli da nastaju ozbiljne knjige sa receptima čija su se nastajanja  kasnije proširila i na tle Azije. Od 14. veka širom sveta postaje popularna „Francuska kuhinja“ (French cuisine) koja uzima primat u nastajanju onoga što zovemo specijaliteti. Francuska kuhinja zaslužna je i za popularizaciju umetnosti kuvanja i u SAD, što automatski znači i zagarantovano mesto u pop-kulturi. Knjige recepata ili kako mi kažemo „Kuvari“ preplavljuju tržište, a knjige dostižu nivo bestselera.

Nije mnogo trebalo ni da od nastanka televizije, kuvari dođu i na ekrane i uz veštu notu šou voditeljstva postanu jednako popularni kao i ostale zvezde. Iako su likovi kuvara bili oduvek interesantni za ekranizaciju, tek se retko ko usudio da sam čin vođenja kuhinje sa sve prikazom nastajanja hrane prenese na veliko platno, npr „Babetina gozba“ iz 1987, „Ko ubija velike kuvare Evrope?“ iz 1978., zatim francuski „Veliki restoran“ iz 1966  i „Krilo ili batak?“ iz 1976., oba sa nezaboravnim Luj De Finom, „Velika gozba“ sa Marčelom Mastrojanijem, kao i naš TV film u režiji Bore Draškovića „Kuhinja“ iz 1976.

Devedesetih godina dolazi do eksplozije filmova koji uporedo sa ličnim pričama šefova kuhinja u prvi plan stavljaju i hranu koju spremaju. Filmovi doživljavaju velike uspehe , pa ih je tako sve i više, a moderna tehnologija koja omogućava dinamiku, čini kuvanje uzbudljivom akcionom radnjom. Dakle , tu su fimske poslastice sa svih meridijana: „Džuli i Džulija“ (2009), „Veliko veče“ (1996), „Hrana za dušu“ (1997), „Čokolada“ (2000), „Konobarica“ (2007), „Indijski začin na francuski način“ (2014), „Ljubavna kuhinja“ (2011), „Šef kuhinje“ (2012), „Soul kuhinja“ (2009), animirani „Mućkalica“ (2007), na televiziji recimo popularna ruska serija „Kuhinja“ sa pregršt dobrih francuskih recepata, ili nikako oni recepti iz serije „Hanibal“. A tu su i dva odlična zabavna primera koje ne treba gledati na prazan stomak, a ovaj put ih predstavljam...

Kuvar (Chef,  2014)

Džon Favro je reditelj, scenarista i glavni glumac u ovoj mešavini komedije i drame o kuvaru koji se nalazi na životnoj prekretnici. Karl Kasper (Džon Favro) je poznati kuvar u jednom restoranu u Los Anđelesu. On je suvereni vladar svoje kuhinje, pun samopouzdanja i čitav je život posvetio svojoj ljubavi pripremanja hrane zbog koje nikako nema vremena ni za svog sina Persija (Emdžej Entoni). Stalno je u potrazi za novim receptima i usavršavanjem i čini se da mu se smeši još blistavija karijera kada ugledni kritičar za hranu Remzi Mičel (Oliver Plat) koji poseduje najpopularniji veb sajt dolazi da oceni njegov jelovnik. Za tu priliku sprema nešto posebno, ali ga vlasnik restorana Riva (Dastin Hofman) natera da se drži ustaljenog, sada već i zastarelog jelovnika. Dobija loše kritike i posle mini rata sa Remzijem preko tvitera, u restoranu naočigled gostiju dobija nervni slom što biva snimljeno, te se raširilo širom društvenih mreža, a on ostaje bez posla i bilo kakvih ponuda.

Dobronamerna bivša supruga Inez (Sofija Vergara) ubeđuje da ga pođe sa njom i sinom u Majami kako bi se sabrao, a ujedno i zbližio sa sinom. Ona ga je godinama ubeđivala da otvori kombi - restoran brze hrane i uspeva u tome kada Karl dobija ideju da bi mogao da sprema kubanske sendviče. Preko još jednog Inezinog bivšeg supruga Marvina (Robert Dauni Džunior) dolazi do polovnog kombija, sređuje ga, a u tom mu se pridružuje i Martin (Džon Leguizamo), prijatelj i kuvar iz njegovog bivšeg restorana. Karl, Martin i Persi kreću na put svojom pokretnom kuhinjom „Le Hefe“ na put od Majamija do Los Anđelesa usput praveći „bum“ sa prodajom sendviča.

Pored vrlo lepo usnimljenih energičnih i realističnih procesa pripreme hrane, ovaj film govori i o strasti za kuvanjem, drugim životnim šansama i značaju porodice kao podsticaja za sreću.   

Zagoreo (Burnt, 2015)

„Žan Lik, moj mentor, tip koji mi je pružio priliku da postanem kuvar, rekao mi je da je Bog stvorio ostrige i jabuke, i da se ti recepti ne mogu poboljšati, ali da je naš posao da pokušamo“ - ovom rečenicom počinje film i neka vrsta ispovesti koju nam pripoveda kuvar Adam Džons (Bredli Kuper). Dok ovo izgovara, Adam je u Nju Orleansu gde privodi kraju borbu sa sopstvenim demonima, porocima poput droge, alkohola i besa. Kada je simbolično očistio milionitu ostrigu u jednom neuglednom restoranu, spreman je za povratak na staze uspeha i osvajanju treće „Mišelinove zvezdice“ (najviše priznanje u oblasti ugostiteljstva). Put koji je odabrao biće težak i trnovit.

Odlazi u London, gde se pojavljuje kod bivšeg prijatelja i saradnika Tonija (Danijel Brul) koji vodi hotel i natera ga da mu prepusti vođenje kuhinje u restoranu. Za uspeh je potrebno da okupi „pobednički tim“ i željan iskupljenja, pored Tonija, on angažuje ljude iz svoje prošlosti koje je na razne načine razočarao ili povredio, kao što su Mišel (Omar Si) i Maks (Rikardo Skarmačo) , i nove talente koje je prepoznao istražujući restorane Londona, Dejvida (Sem Kili) i Helen (Sijena Miler). Pristaje i na redovne terapije i preglede kod Tonijeve terapeutkinje dr Rošild (Ema Tompson).

Pored prekog temperamenta, sujete i ostataka prošlosti, i borbe da ostane „čist“, tu je i rivalstvo sa kolegom iz „pariske školske klupe“, kuvarom Risom (Metju Ris), zatim dilerima iz Pariza kojima je ostao dužan, i susret sa nekadašnjom ljubavlju An Mari (Alisija Vikander). Uz nadolazeće emocije prema Helen, i osvajanja cilja u kulinarstvu, predstojeći događaji donose mu uspone i padove.

Pored strastvenih scena magičnih kulinarskih zahvata, film kazuje priču i o iskupljenju, novim šansama, strasti, ljubavi, prijateljstvu i osveti. Tu su, dakle, svi „začini“ za jednu sjajnu dramsku priču sa odličnom internacionalnom glumačkom podelom, a pod dinamičnom rediteljskom palicom Džona Velsa i pametnim scenarijom koji potpisuju Stiven Najt i Majkl Kalesniko.