U četvrtak, 3. novembra, u 19 sati, galerija „Rima” otvara poslednju izložbu u ovogodišnjem programu, posvećenu Bogoljubu Jovanoviću - umetniku čije stvaralaštvo spada u najzagonetnije pojave srpske umetnosti druge polovine 20. veka.

Bogoljub Jovanović je i u višedecenijskom odsustvu sa domaće likovne scene (u Pariz je otputovao 1953, a odatle u Njujork 1960. godine) stručnim krugovima u zemlji ostao poznat i intrigantana zahvaljujući ciklusima radova na papiru koje je prikazao na svojoj samostalnoj izložbi davne 1953. godine u galeriji „Grafički kolektiv”. Drugi put samostalno je izlagao tek 2006. godine kada je u istoj galeriji prikazao radove, takođe na papiru, nastale početkom šezdesetih godina u Njujorku. U međuvremenu, nagovešten je i njegov apstraktni pariski period kroz samo jednu sliku, danas čuvenu „K-55” iz Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, a sam umetnik se opredelio za povlačenje iz javnog života, slikajući ali ne izlažući svoje radove javno. Stoga su sve do ove godine izostale publikacije i postavke koje bi sveobuhvatno osvetlile Jovanovićevu umetnost.

Kao laureat nagrade „Stojan Ćelić”, pod patronatom muzeja „Zepter”, Bogoljub Jovanović je ove godine ponovo postao predmet velikog interesovanja stručne, ali i šire javnosti, zahvaljujući prvoj monografiji posvećenoj njegovom stvaralaštvu i postavci njegovih dela iz svih stvaralačkih faza prikazanoj u istom muzeju.

Galeriji „Rima” se najnovijom izložbom Jovanovićevih radova priključuje ovogodišnjem doprinosu upoznavanju i istraživanju njegovog opusa. Akcenat postavke stavljen je na radove s početka pedesetih godina prošlog veka, među kojima će se naći i pojedini izlagani na Jovanovićevoj čuvenoj izložbi u galeriji „Grafički kolektiv” 1953. godine. Većina odabranih radova na papiru iz ciklusa „Mađioničari”, „Poslovice” i brojnih drugih dela njima bliske poetike, prvi put se prikazuje upravo u kragujevačkoj galeriji, a jedan deo eksponata za ovu priliku je i restauriran. Radovi čiji su naslovi preuzeti sa natpisa na samim slikama, poput „Ko peva zlo ne misli”, „Pare pare idiote”, „Prepotentan tip”,  „Govornički gest”, „Sedam pečata” i drugih - istovremeno su spontani i promišljeni, „sirovi” i intelektualni, gotovo podjednako neobični, iznenađujući i upečatljivi u sadašnjem trenutku koliko u vremenu kada su nastali.

Kako u svom tekstu povodom Jovanovićevih radova zapaža dr Ješa Denegri, reč je o „jednoj vrsti „sirove umetnosti”, ali opet i bitno različitoj od Dibifeovog koncepta art bruta. Jer, radi se pre svega o umetnikovoj intimnoj ispovesti posredovanoj jezikom sofisticiranih metafora u kojima se ipak ne prikriva umetnikovo dubinsko egzistencijalno raspoloženje. Kao da je neka dugo taložena spoznaja gorčine postojanja odjednom i nesuzdržano buknula iz umetnikove duše, ali je pri tome našla mogućnosti adekvatnog vizuelnog umesto narativnog saopštavanja.

U postavku će biti uključeno i nekoliko radova nastalih početkom šezdesetih godina kada Jovanović započinje svoj život u Njujorku, dok će u okviru obimne izložbene publikacije biti obrađen i reprodukovan znatno veći broj dela iz oba navedena perioda Jovanovićevog stvaralaštva.

Izložbu će svečano otvoriti dr Ješa Denegri, koji je ujedno i autor studije u katalogu, a publika će Jovanovićeve radove moći da pogleda do 1. decembra.