Izložbom „Fotografije kao svedočanstva prisustva - Drug Tito i drug Marko u Rankovićevu i Kraljevu” autorke Silvije Krejaković, Narodni muzej iz Kraljeva otpočeo je sa nizom manifestacija koje organizuje povodom obeležavanja 19. aprila - imendana Kraljeva.

To je datum kada je Kralj Milan Obrenović svojim ukazom, a povodom svog krunisnja, promenio ime varoši Karanovac u Kraljevo. O izložbi fotografija koje, na osobeni način, svedoče o usponima i padovima nosilaca političke moći i uticaju takvih događaja na (de)konstrukciju sećanja i kolektivno pamćenje govorili su pored autorke izložbe i Suzana Novčić i dr Miloš Timotijević, muzejski savetnik iz Narodnog muzeja u Čačku koji se, inače, i sam bavi tumačenjima odnosa prošlosti i sadašnjosti.

Po njegovim rečima autorka ove izložbe pokreće jednu važnu temu u društvu, a to je kultura sećanja na epohu socijalizma.

Kraljevo je nosilo naziv Rankovićevo od 1949. do 1954. godine. Aleksandar Ranković – Leka (konsprativno ime Marko), bio je drugi čoveka tada vrlo moćne KPJ, ministar unutrašnjih poslova, čovek iz naroda. To je zvanično učinjeno Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Narodne Republike Srbije br. 195 od 6. jula 1949. godine. Kao i u slučaju kralja Milana, Aleksandar Ranković je pozdravljen pismom sa svečane akademije iz Rankovićeva u kome autori ističu da je odlučeno da „damo svome gradu tvoje herojsko ime i da te na taj način još jedanput uverimo u svoju ljubav i veliku zahvalnost prema tebi za ono sto si dao našim narodima u njihovoj borbi za oslobođenje i izgradnju socijalizma”.

Ranković, navodno, nije imao ništa protiv i prihvatio je tu odluku kao znak podrške u tim sudbonosnim trenucima po novu državu.

Nova izložba fotografija predstavlja svedočanstvo o dolascima najmoćnijeg čoveka u zemlji Josipa Broza (drug Tito) i Aleksandra Rankovića (drug Marko) u Rankovićevo i Kraljevo.

Zbog svega onoga što se desilo u našoj bliskoj prošlosti, zbog samog prekida epohe socijalizma širom sveta došlo je do zaborava perioda socijalizma, a u samom socijalizmu pak, dolazilo je do zaborava pojedinih perioda i ličnosti, kao što je, posle sredine šezdesetih godina i čuvenog Brionskog plenuma, došlo do zaborava Aleksandra Rankovića - druga Marka.

Zato pojedine fotografije na ovoj izložbi, skrajnute u jednom periodu, sada svedoče o tom „zaboravu”. Zahvaljujući Silviji Krejaković i njenom naporu da iz raznih depoa izvuče ove fotografije, nama se nudi jedno novo čitanje, pa zato ovo nije samo jedna dokumentarna izložba već i svojevrsna analiza konstrukcije prošlosti u doba socijalizma.