Crveni đavoli, navijači Radničkog iz Kragujevca, u subotu, 9. marta, proslavljaju 30. rođendan. Na fudbalskoj utakmici 26. kola Prve lige Srbije između fudbalskog kluba Radnički i fudbalskog kluba Žarkovo Beograd, koja će se odigrati dan kasnije, Crveni đavoli  obeležiće ovaj lep jubilej.

Iako je fudbalski klub Radnički od svog osnivanja 1923. godine bio magnet za publiku, za noviju istoriju, odnosno ponovno organizovano okupljanje navijača vezuje se za 9. mart 1989. godine, kada se zahvaljujući grupi entuzijasta, Đavoli ponovo okupljaju.

Zanimljivo, to okupljanje nije vezano za fudbalsku, nego na košarkaškoj utakmici, te taj dan Crveni đavoli koriste kao datum svog ponovnog osniivanja

Pre Drugog svetskog rata navijači Radničkog iz Kragujevca bili su jedna od najvernijih i najbrojnijih navijačkih grupa . Pratili su svoj klub svuda gde je igrao, a u samom Kragujevcu bili su poznati po crvenim kačketima koje su njegove pristalice nosile. Organizovana su i masovna gostovanja. Obično se putovalo vozom, a igrači su skoro uvek putovali sa navijačima. Stizalo se čak do Splita, Skoplja, Niša, Zagreba...

Radnički je tih predratnih godina bio domaćin velikim fudbalskim velikanima poput Rapida iz Beča, Olimpika iz Marseja, Ferencvaroša, Honveda tako da se na igralištu kod železničke stanice znalo skupiti i po 10.000 ljudi. Tradicija je nastavljena i posle rata, a malo ko se seća da je Radnički 1946. godine igrao u grupi sa Crvenom Zvezdom u baražu za popunu prve lige i za jedan bod nije postao prvoligaš.

Ipak, pravi bum u Kragujevcu se dešava krajem šezdesetih kada omladinci Radničkog osvajaju prvenstvo Srbije i postaju vicešampioni Jugoslavije. Ta generacija kao da je bila predodređena na uspeh.

Dobrim rezultatima i publika se vraća na stadion i oni 1969. godine uvode Radnički po prvi put u svojoj istoriji u prvu ligu.

Radnički je tih godina na stadionu Čika Dača pratio veliki broj gledalaca i zbog atmosfere koja je bila slična onoj na stadionu u Mančesteru (kako su pisali ondašnji mediji), navijači Radničkog dobijaju naziv Crveni đavoli.

To je prvi vid organizovanog navijanja u Šumaricama. Gostovanja su bila više nego masovna. Na prvoj utakmici u baražu za ulazak u prvu ligu put Nikšića odlazi 1.000 ljudi, a u Crvenku maltene ceo tadašnji Kragujevac. I u prvoj ligi Radnički je praćen na svim utakmicama, a putovalo se do Beograda, Zagreba, Splita, Skoplja, Ljubljane.

A nakon toga skoro decenija i po zatišja. Skromni rezultati i slaba organizovanost nisu privlačili publiku na stadion.

Sve se to menja upravo 9. marta, 1989. godine, kada se Đavoli ponovo okupljaju. Od tada verno prate gotovo sve klubove sportske porodice Radničkog.