Tokom epidemije, ponovnu popularnost stekli su filmovi koji su se bavili upravo temom kataklizmičnog delovanja virusa u cilju brisanja ljudske vrste sa zemlje. Striming servisi prijavljivali su izuzetne gledanosti filmova poput „Smrtonosni virus“ (1995) ili „Zaraza“ (2011). Realističnost tih filmova i strepnja od obistinjavanja takvog scenarija bila je prisutna, ali srećom i neodrživa, pa se polako izvlačimo iz krize.

Ali postoji tu i onaj drugi, popularni „filmski virus“ koji se ogleda kroz filmove o zombijima. Počev od filma Viktora Halperina „Beli zombi“ (1932) sa Belom Lugošijem, tzv. „Zombi film“ stiče kultni status u popularnoj kulturi među ljubiteljima horora. Međutim pravu eksploziju popularnosti, zombiji postižu od 1968. serijom filmova Džordža Romera naslovljenih sa „Živi mrtvaci“. Zatim su tu, trilogija Sema Reimija „Zli Mrtvi“ (1981,1987,1992), „28 dana kasnije (2002), „28 nedelja kasnije“ (2007), „Svetski rat Z“ (2013), „Ja sam legenda“ (2017), pa i domaći „Zona mrtvih“ (2009), a i nebrojeno mnogo filmova „B“ produkcije koji u sebi imaju epitete „živih mrtvaca“.

Vremenom, razvila se i blaga satira u okviru tog žanra, pa je uz krv dodato i puno humora što je ovekovečeno kroz podžanr „Zombi-komedija“. Ti su filmovi bili i uspešniji od svojih izvora, pa nastaju hitovi: „Šon živih mrtvaca“ (2004), „Planeta terora“ (2007), „Zombilend“ (2009), „Povratak u Zombilend“ (2019), „Vrela srca“ (2013), „Vaške“ (2014), kao i animirani „Mrtva nevesta“ (2005) ili  „ParaNorman“ (2012) , a tu je i Dilan Dog.

Ipak, postoje i filmovi koji zombi apokalipsu koriste kao satiru ili alegoriju na različite svetske nevolje, a jasna poruku koju šalju poput one o ujedinjenju i razjedinjenju  ljudske rase u seriji „Okružen mrtvima“ jasno se do znanja stavlja da je zombi-film „metastazirao“ u okvire psihološkog žanra. Na krilima toga, za kraj ovosezonskog „Filmskog vikenda“, predstavljamo dva zabavna i jako pametna zombi filma gde je „virus“ okolnost, i gde autori kroz apsurd šalju snažnu poruku. 

Poslednji Srbin u Hrvatskoj (2019)

Film Predraga Ličine nastao u srpsko-hrvatskoj koprodukciji je zabavna, ali kritičarska satira. Priča je sledeća... U nekoj budućnosti, sedam godina pošto je Hrvatska bankrotirala, klasne razlike su vidljive između bogataša i siromašnih kojih je mnogo i koje nazivaju „paćenici“, a jedina zabava su nacionalističi superherojski filmovi sa junakinjom Hrvojkom Horvat.

Negde u svetu postoji konglomerat koji se zove „United waters“ i koji u rukama drži sve svetske vode. Predsednik udruženja Majk (Dražen Čuček) preko svog izaslanika Vesne Zdovc (Tihana Lazović) pokušava da preotme najpoznatiji hrvatski proizvod „Čista hrvatska voda“: Taj plan sprovode u delo , tako što Vesna zatruje virusom flašicu vode koju popije „Paćenik“ i pretvara se u zombija, koji kasnije ugrizima virus prenosi dalje. Na kraju plana, general Ass Lee (Sergej Trifunović) bi trebalo da baci bombu koja će pobiti svo stanovništvo Hrvatske i tako spasiti svet od pandemije.

Glavni junak ove priče, Milan Motika (Krešimir Mikić), dobroćudni bogataš i bonvivan, takođe je ujeden i spas traži u bolnici gde se slučajno zadesila i Vesna koju je kolima udario fašističi i ustaški nastrojen Maks (Dado Ćosić) , zatim lekar Lemi (Bojan Navojec) i lično Franka Anić, odnosno Hrvojka Horvat ( Hristina Popović) . Motika i ostatak ekipe pokušavaju da pobegnu preko granice, a uz put Lemi gine, a Maks biva zaražen.

Došavši u srpsko selo Slavujevci, nailaze na srpsku porodicu Drakula koji drže kafanu. Iz razgovora sa porodicom, Dejanom (Dušan Bućan), Jelenom (Marina Redžepović) i Jovankom (Jadranka Matković) saznaju da su i oni izujedani i „puni rupa kao ementaler“, ali da nisu zaraženi. Ni Motika nije zaražen, pa se dolazi do zaključka da su Srbi imuni na virus. Pod sloganom „Samo imunitet Srbina spasava“ pokušavaju da dojave švedskim virusolozima da naprave serum uz pomoć srpske krvi i rakije i tako spasu Hrvatsku. I dok se Motika i Hrvojka u stilu superheroja bore za dobrobit nacije, Vesna pokušava da sakrije identitet. U ovoj komediji apsurda, Ličina zabada prst u oko svakoj vrsti fašizma i ksenofobije, izvrćući ruglu bespotrebnu mržnju među narodima, a svesno nagoveštavajući da su šovinizam i sukobi zemalja Balkana posledice halapljivosti  svetskih konglomerata.

Mrtvi ne umiru (The Dead Don't Die, 2019)

Najnoviji film Džima Džarmuša je ironična i zabavna zombi-komedija koja je okupila njegove omiljene glumce. Kada zemlja, usled frakturacije na polovima ispadne iz svoje ose počinju da se događaju čudne stvari u malom gradu Sentervilu. Životinje su se razbežale, telefoni su izgubili domet, neravnomerno se smrkava, a jedino što može da se čuje na radiju je kantri pesma „The dead dont die“ Sturgila Simpsona, a onda, mrtvi se reanimiraju i postaju „nemrtvi“ - zombiji.

Meštani se suočavaju sa zombi apokalipsom rešeni da se odbrane.

Troje policajaca rešava da uzme stvar u svoje ruke. Tu je komandir Klif (Bil Marej), mladi policajac Roni (Adam Drajver) i policajka Mindi (Kloe Sevinji) koji krstare ulicama u potrazi za rešenjem. Među gomilom likova koji se brane od napada uz pregršt duhovitih situacija i replika su prodavac oružja Henk (Deni Glover), lokalni trgovac i zaljubljenik u nadprirodno Bobi (Kejleb Landri Džouns), mrzovoljni farmer Frenk (Stiv Bušemi) i misteriozna vlasnica mrtvačnice Zelda (Tilda Svinton) koja savršeno barata samurajskim mačem i skida zombijima glave.

Šarm ovom filmu daje i neprirodna staloženost likova u prihvatanju novonastale situacije koji se uz poklič „Ubij im glavu“ trude da se izbave od ove najezde. Zombiji, među kojima je i Igi Pop, tumaraju ulicama, ujedaju ljude i svako od njih u zombi - maniru ponavlja po jednu reč kojom su bili opterećeni tokom života kao npr. „Kafa“, „Blutut“, „Wi-Fi“, „Slatkiši“ i druge.

Džarmuš je svoju filozofiju viđenja ovakve apokalipse dao kroz lik lokalnog klošara Bobija (Tom Vejts) koji iz šipražja posmatra čitav apokaliptični događaj uz ironične komentare, te i ovaj film dođe kao kritika ljudima koji su planetu pretvorili u žrtvu sopstvene nezajažljive gladi za materijalnim stvarima.