Neretko se čuje kako je Kragujevac „rasadnik” talenata kojima se ceo grad ponosi. Da će i ubuduće biti tako dokazuju uspesi mlade košarkašice Nevena Naumčev. Trofej u kupu i na prvenstvu, peto mesto u Jadranskoj ligi, Svetsko školsko prvenstvo, samo su neki od košarkaških trofeja sa kojima se u rodni grad vratila igračica „Crvene zvezde”.

Nije ni čudo, kada je dok su njene drugarice u kolicima vozile lutkice, po rečima mame Rade, Nevena „vozila loptu”. Porodica je prepoznala Neveninu ljubav prema sportu, pa su je već u prvom razredu osnovne škole upisali na košarku.

- Nikada nisam razmišljala da prestanem da igram košarku. Čim sam krenula da treniram znala sam da je to to. Uvek sam je volela i košarka mi je bila na prvom mestu. I evo, danas igram u Crvenoj Zvezdi, počinje priču Nevena.

Prve korake načinila je u košarkaškom klubu „Kragujevac 96” gde je, kako kaže, naučila sve čime se danas ponosi. Ubrzo prelazi u „Radnički” sa kojim osvaja pionirsko prvenstvo na kom je proglašena za najkorisniju igračicu (MVP). Nakon samo jedne sezone u kragujevačkom „Radničkom” usledila su dva poziva i to baš ona dva poziva koje je Nevena čekala od trenutka kada je počela da trenira. S obzirom da se nadala samo jednom pozivu, i to iz „Crvene Zvezde”, dilemu joj je stvorio poziv iz kluba „Radivoje Korać”. Ipak je ljubav prema crveno-belom klubu prevagnula i danas igra na poziciji beka u „Crvenoj Zvezdi”.

- Igram i za prvi tim i za juniorke. Kadetkinje sam prerasla. Sa prvim timom sam igrala Jadransku ligu i tu smo osvojile peto mesto, a u domaćoj ligi smo osvojile prvenstvo i kup. Osvojile smo i juniorsko prvenstvo. Zapravo, osvojile smo sve što smo mogle, osim te Jadranske, ali biće i to do godine, kaže sedamnaestogodišnja košarkašica.

Moglo bi se reći da se Naumčeva navikla na uspeh i medalje koje „pljušte” sa svih strana. Međutim, postoje i neke medalje koje nikada neće zaboraviti.

- Igrao se mini basket po školama. Igrala sam za svoju školu i osvojila zlato. Tu medalju ću zauvek pamtiti, kaže mlada košarkašica.

Tada se okitila zlatom u svom gradu, a nedavno i prvim svetskim zlatom, pa će baš zbog toga ostati posebna medalja u njenoj karijeri.

- To je bilo Svetsko školsko prvenstvo u košarci odigrano u Poreču. Igrala sam za svoju školu, Sportsku gimnaziju iz Beograda. U finalu smo pobedile Grčku, devetnaest razlike. Na tom prvenstvu sam izabrana u najbolju petorku prvenstva, a još sam bila i kapiten, ponosna je Nevena.

Već četiri godine nosi i dres reprezentacije, što za nju predstavlja posebno zadovoljstvo i čast.

- Od kad može da se igra za reprezentaciju, igram. U pitanju je juniorska reprezentacija sa kojom sada idem na Evropsko prvenstvo.

Međutim, ono što je za Nevenu bilo posebno i iznenađujuće jeste poziv Marine Maljković da se priključi pripremama seniorske reprezentacije u novembru prošle godine.

- Kada sam dobila taj poziv, nisam mogla da poverujem. Bilo je to veliko iskustvo i baš je bilo lepo. To je san koji sanjam od kada sam počela da treniram košarku. Koleginice su mi dale puno saveta i dosta su mi pomagale. Videle su da sam bila baš uplašena kada sam došla na pripreme jer sam bila najmlađa.

U principu najvažniji savet je bio da ne treba ničega da se plašim i da radim ono što najbolje znam. To su bile pripreme, dala sam sve od sebe, a poziv za seniorsku reprezentaciju očekujem za tri-četiri godine, taman pred Olimpijske igre u Tokiju, pa da me čekate ispred Skupštine, kaže mlada Kragujevčanka.

Kao i svaki profesionalac, Nevena je izuzetno posvećena svojoj profesiji. Nekada trenira i po dva puta dnevno, a zbog obaveza dosta trpi i porodica i škola.

- Porodicu viđam jednom u dva meseca, ali od njih imam veliku podršku. Uvek su se trudili da dobijem sve što je potrebno kako bi napredovala. Dosta i škola trpi jer često moram da odsustvujem, ali profesori mi izlaze u susret. Uspevam nekako sve da uklopim. Dobro organizujem vreme.Što se drugarica tiče, nas pet Zvezdašica živi u domu. Svuda idemo zajedno i onda nam nije teško da organizujemo druženje. Dok se sa drugaricama iz Kragujevca vidim kad god dođem ovde ili kada dođu u Beograd. Stalno se čujemo, tako da nije problem.

Pre svake utakmice pokušava da nađe motivaciju tako što gleda utakmice koje dobro odigrala ili zamišlja sebe kako bi volela da odigra utakmicu i u 99 odsto slučajeva, kaže, uspeva.

- Odbrana je moj zaštitni znak. Odbrana me motiviše i daje mi snagu za dalji tok utakmice. Što igram bolju odbranu, to ću bolje odigrati u napadu.

Kada su u pitanju planovi ove mlade košarkašice, bez lažne skromnosti kaže da želi da pređe okean i zaigra u ženskoj NBA ligi. Do tada bi volela da zaigra negde u Evropi i da igra Evroligu, možda u nekom klub u Turskoj, Francuskoj ili Španiji.