Nakon nešto više od šest meseci od kako su u muzeju „Cepter” promovisana prva dva izdanja iz edicije posvećene crtežima akademika Vladimira Veličkovića („Veličković - crteži 1955-1965” i „Veličković - crteži 1965-1975”), galerija „Rima” je krajem 2016. godine objavila još jednu monografiju koja obrađuje umetnikovu stvaralački vrlo bogatu deceniju, od 1975. do 1985. godine, koja i hronološki i tematski prati prethodne dve.

Realizacija čitavog projekta je i ovog puta bila na izuzetno visokom nivou. Tim koji je radio na knjizi, sačinjen je od stručnjaka i profesionalaca u svojim oblastima (prevodilac, lektor, korektor, recezent, tehničko-likovni urednik). Sam  umetnik je  takođe uzeo učešće u uređivačkim poslovima. Ovaj izuzetno važan izdavački poduhvat galerije „Rima” imao je od samog početka njegovu punu podršku. Knjiga sadrži preko 200 reprodukcija visoke rezolucije, kao i veliki broj dokumentarnih fotografija iz arhive umetnika.

Ovim projektom, galerija „Rima” ostvaruje svoj cilj, da kroz prevode tekstova  Alena Žufroa, znamenitog francuskog likovnog kritičara, na srpski i engleski jezik, na profesionalan način i sistematskim pregledom, doprinese izučavanju Veličkovićevog stvaralaštva u crtežu, koji je za njega bio esencijalan, jezgro njegovog stvaralaštva. Do kraja godine, u planu je da iz štampe izađe i knjiga koja će svojim sadržajem obuhvatiti narednu deceniju rada od 1985-1995. godine.

…Od 1975. Veličković je u tolikoj meri razjasnio svoj crtački jezik da mu tumač nije od neke posebne koristi. Veliki crteži nastali 1976. i 1977. u tom su smislu remek-dela jasnoće i energije. Majbridžovi fotografski modeli uglavnom su zaboravljeni - po svemu sudeći, oni su služili samo kao pokretači, inicijatori novog izraza. Pošto je simbolika napuštena, ostali su samo polet, drama, skok, pad, silovitost udara u zid. Za dvadeset godina Veličkovićev crtež toliko se pročistio i ubrzao da sada, izgleda, može da se prepušta samo inicijalnom impulsu. U muzičkom, arhitektonskom smislu, on prećutno afirmiše crtačevu suverenost, njegovo vladanje sredstvima, njegovo strateško osećanje pobede nad neizrečenim. Kao da se nalazimo pred freskama čije vrhove spaja linija nalik onoj koju čine užurbani talasi plime što nadire. Da bi energija pokazala ono što jeste, nisu joj više potrebna objašnjenja – navodi se na samom početku knjige.