Predstava „Treznilište”, po dramama Nikolaja Koljade, u režiji Stevana Bodrože, rađena je u koprodukciji  UK „Vuk Stefanović Karadžić”, Narodnog pozorišta iz Kikinde, Narodnog pozorišta Užice, Knjaževsko-srpskog teatra, Puls teatra iz Lazarevca i Sportsko-kulturnog centra Obrenovac, premijerno će biti izvedena na sceni Knjaževsko-srpskog teatra, u ponedeljak, 12. juna, sa početkom u 20 časova.

- Treznilište je mesto gde u Rusiji policija odvodi pijance da provedu dan-dva dok im alkohol ne nestane iz krvi i ne bude bezbedno da ih se pusti kući. Video sam nekoliko fotografija snimljenih u ovoj „instituciji”. Verujem da nema strašnijeg načina za buđenje iz bilo kakve opijenosti od postepenog dolaženja sebi u jednom takvom prostoru, kaže reditelj Stevan Bodroža.

U njemu se odigrava prelazak iz eskapizma poroka u brutalnost istine o propalom životu, to je mesto gde niko ne može da ostvari, po mišljenu raznih lekara duše, osnovnu dužnost svakog čoveka - da voli i prihvata sebe. Likovi tri Koljadine drame koje su prepletene u ovoj adaptaciji ne vole sebe i tragaju za srećom na pogrešnim mestima.

- Oni su obitavaoci magle, stanovnici carstva zabluda i samozavaravanja, njihov skriveni psihološki kod je autodestrukcija. Ipak, čak i u njihovim greškama i posrtajima prisutna je čežnja za ljubavlju i lepotom i najveći tragizam ovih ljudi, koji je Koljada tako bolno i maestralno opisao, leži upravo u tome što se nisu sasvim odrekli stremljenja ka sreći, što i dalje pokušavaju da je dosegnu, u isto vreme svesni koliko su gorko daleko od nje, kaže Bodroža.

Ta razapetost, prema njegovom mišljenju,  Koljadine likove svojevrsnim martirima savremenog doba, i njihovi psihološki sklopovi i njihove društvene pozicije drže ih zatočene u klopci bede i sivila, a njihove duše, ono što je u ovim ljudima vanvremensko i nesaznatljivo, kao uostalom i u svima nama, obećava im neke druge svetove, neki svetliji život na duhovnoj ravni za koju oni slute da postoji i ponekad osećaju njen zov, ali nemaju oruđe, ni psihološko ni spiritualno, da do nje dođu.

- Sagorevajući na unutrašnjoj lomači sopstvenog beznađa,  njihova bića ispuštaju „krike” koji se  povezuju u čudesne „harmonije” nekih od najbolje napisanih dijaloga (i monologa) u savremenoj svetskoj književnosti. Svetos i lepotu ružnih, zlih i posrnulih pokušavali smo iz Koljadinih tekstova da prenesemo na scenu, navodi reditelj.

U komadu igraju Dušan Matejić, Željko Maksimović, Ana Todorović Dialo, Đorđe Marković, Tijana Čurović, Mihailo Laptošević, Bojana Zečević, Isidora Rajković, Đorđe Simić, Mihaela Stamenković i Milan Zarić.