Bio je to rovovski rat... Naslovom Tardijeve grafičke novele naznačićemo najveću klanicu u koju je svet bio gurnut 1914. godine. Rovovi, puške sa bajonetima, otrovni gasovi, pred kraj tenkovi i nešto aviona, dakle uglavnom borba prsa u prsa odnela je preko 15 miliona žrtava - što vojnih što civilnih.

Ne čudi onda što su ti svetski tektonski poremećaji ušli u film još na samom početku. Rat je uvek imao svoje kamere i foto aparate i nije se mnogo čekalo da se iz dokumentarne pređe u igranu formu.

Iako su se u Veliki rat uključili gotovo pred kraj, Amerikanci su bili pioniri u prenošenju ratne drame na veliko platno.

Prvi je bio Sesil D. Mil sa nemim filmom „ Mali Amerikanac“ koji izašao 1917. godine, odnosno dok je rat bio u punom zamahu. Nedugo potom sledi Čaplinov duhoviti osvrt sa filmom „O desno rame“, zatim nemi epski spektakl „Četiri jahača apokalipse“ Reksa Irgmana, „ Četiri sina“ Džona Forda, „Na zapadu ništa novo“ i mnogi drugi.

Filmovi se nisu usredsređivali na same bitke, već su to bile životne drame pojedinaca koji odlaze na front i onih koji ih čekaju. Posle drugog svetskog rata , napretkom tehnologije ratni film dobija spektakularniju formu samim tim što je u Drugom svetskom ratu bilo i raznovrsnijeg naoružanja.

Zatim dolazi i rat u Vijetnamu sa svojim filmovima, a Prvi svetski rat se s vremena na vreme prenosi na platno više kao okolnost u romantičarskoj  pripovesti, npr. „Afrička kraljica“, „Lorens od Arabije“, „Istočno od raja“, Kjubrikov „Staze slave“, „Galipolj“.

Kod nas je prvi film o Velikom ratu snimljen 1929.godine pod nazivom „Kroz buru i oganj“, ali on na žalost nije sačuvan. Kasnije političke prilike su spektakularnim filmovima glorifikovale narodno oslobodilačku borbu tokom Drugog svetskog rata, ali se ipak jedan film, i to kakav, „provukao“ na veliko platno. To je naravno fantastični „ Marš na Drinu“ Žike Mitrovića iz 1964. godine.

Iako se kroz književnost i pozorište obrađivala tema pojedinaca i porodica tokom rata, filmova o toj temi gotovo da nije bilo. Početkom 21. veka vraća se interesovanje, i nastaju filmske adaptacije predstava i romana.. „Sveti Georgije ubiva aždahu“, „Sinovci“, „Zaspanka za vojnike“, „ Kralj Petar“...

Najveće rovovske bitke su se vodile ipak na terenu Francuske, gde su Francuzi i Englezi zajedno izgubili oko 2 miliona vojnika.

1917

Film Sema Mendesa s kraja 2019. godine je borbeni spektakl u pravom smislu reči, koji je za kratko vreme postao veliki hit, a i još uvek puni blagajne bioskopima.

Priča je dramska i usredsređuje se na dvojicu mladih britanskih vojnika Blejka i Skofilda na frontu u Francuskoj. Njih igraju talentovani mladi glumci Din Čarls Čepmen i Džordž Mekej.

Pošto su sve telefonske veze prekinute, njihov je zadatak da prenesu poruku o obustavljanju  „samoubilačkog napada” njihovih saboraca iz druge divizije. Za taj poduhvat treba da zađu duboko u neprijateljsku teritoriju i zatim se izvuku na prvu liniju fronta i dostave pisanu naredbu pukovniku Makenziju.

Ono što ovaj film izdvaja od drugih borbenih filmova poslednjih godina je pre svega njegova realističnost. Dakle, ovde nema čuvenih zelenih pozadina preko kojih se kasnije CGI tehnikom pravi okruženje. Od rovova, eksplozija, pucanja, blata... Sve je u napred vrlo stručno osmišljeno.

Vešto napravljena kompozicija za koju je pored Mendesa zaslužan i direktor fotografije Rodžer Dikins uvodi dinamiku od samog početka. Mnoštvo kamera koja se kreću sa kamiona, motora, u trku, daju nam, uz naravno veštu montažu, utisak kao da je snimljen iz jednog dugačkog kadra bez ijednog reza. Za ovakav način snimanja su potrebne beskonačne probe i unapred dobro osmišljen položaj glumaca i brojnih statista, kao i scenografija koja prostorno zauzima gotovo identičan prostor onom na kojom su se vodile borbe.

Pored izuzetnih majstorskih, tehničkih dostignuća film govori i o požrtvovanosti, hrabrosti, bratskoj i prijateljskoj odanosti koja ova dva vojnika međusobno gaje. Data reč je sveta. U epizodnim ulogama se pojavljuju i proslavljeni engleski glumci Kolin Firt, Mark Strong i Benedikt Kamberbač kao pukovnik Makenzi...

Film je dobio 10 nominacija za Oskara i osvojio Zlatne globuse u kategoriji najboljeg dramskog filma i za režiju.

Pukovnik Makenzi: Nada je opasna stvar

NISU IMALI KADA DA OSTARE

Dokumentarni film Pitera Džeksona „Nisu imali kada da ostare“ (They shall not grow old, 2018) je dirljivo svedočanstvo boraca iz Prvog svetskog rata. Piter Džekson je duboko zašao u arhiv Imperijalnog ratnog muzeja kako bi se dokopao neverovatnih i nikada viđenih snimaka britanskih boraca u Prvom svetskom ratu, zatim ih restaurirao, obojio i montirao.

Kao narativni tok priče uzeta su audio svedočanstava ratnih veterana iz raznih intervjua sa radio BBC-a. Za taj poduhvat bilo je potrebno da presluša preko 600 sati autentičnog audio zapisa od oko 200 veterana i pogleda preko 100 sati originalnog video materijala.

Jedini narativni tok filma su sami veterani čija svedočenja slušamo u dinamičnim promenama glasova. Zapravo, svojim ispovestima, oni nam pripovedaju priču o godinama kada su se kao golobradi momci od 16, 17 godina kao dobrovoljci prijavili da idu na front. Ovo je priča i o tome kako je biti vojnik na frontu, šta je ko od njih osećao, čemu se nadao, kako se pripremao, kako vršio nuždu, zatim susretima sa neprijateljima, te kako ih je rat oblikovao kao ličnosti.

Na početku filma čujemo gomilu glasova koji su se sa optimizmom prijavili u vojsku lažući da su punoletni, duboko verujući da čine veliku stvar za svoju domovinu i da prelaze veliki stepenik u fazi sazrevanja. Kako film odmiče, pozitivan tok njihovih misli zamire, i kreću svedočanstva o strahotama, gubicima prijatelja i ispovedni ton o njihovim prvim zarobljavanjima i pljačkanju neprijatelja.

Katarze nema, i završetkom rata, prazne duše i bez radosti, vraćaju se kućama gde ih umesto glorifikacije kao prokužene dočekuje ignorisanje društva i odbačenost.

Sve je to praćeno izuzetno tehnički obrađenim snimcima koji su tako umontirani kao da prate sam tok njihovih misli i njihovog pripovedanja. Piter Džekson je ovim filmom odao počast svom dedi kao i svim poginulim i preživelim vojnicima iz Prvog svetskog rata.

They shall grow not old, as we that are left grow old - Laurence Binyon