Izolacija... Samoizolacija... Stay at home... Fraze koje ovih dana slušamo, koristimo i opravdano ih se što više moguće pridržavamo. Zabrinutost je prisutna, a sigurno da je tu i strah. Nedostatak spoljnih hobija, fizičkih aktivnosti, i otkazivanja kulturnih manifestacija, nagnaju čoveka da veći deo dana provede u mislima i strepnji o tome šta nam donosi svaki naredni dan u društvu ovog prokletog virusa.

Ali, ne mora da bude tako... Uz svu samodisciplinu koje se moramo pridržavati neophodna nam je i mentalna i duhovna izolacija. Prijaće nam. Muzika, knjige, serije, filmovi, snimci pozorišnih predstava... Sve nam je to na dohvat ruke, i itekako je lekovito u borbi protiv kolektivne anksioznosti. U to ime, dosta priče o virusu, ima ga previše i bez mog pisanija.

Ukoliko želite da prinudno slobodno vreme iskoristite uz jedno maratonsko gledanje, ili što bi rekli „bindžovanje“, moja preporuka za ovu nedelju je sjajna serija „ Fabrika laži“ (House of lies). Kreator ove serije koja se davala u periodu od 2012 – 2016 , Metju Karnahan napravio je jednu vrlo dinamičnu i pitku priču o svetu biznisa i konsaltinga.

U središtu priče je Marti Kan (Don Čidl) , zvezda u oblasti konsaltinga i marketinga specijalizovan za pravljenje biznis plana za bogate firme. Da bi dolazio do cilja, čitaj para, spreman je na apsolutno sve, od ispunjavanja hirova novopečenih bogataša do bespoštednih laži i koketiranja u zastupanju konkurentnih firmi. Na putu uspeha prolaziće kroz urnebesne, dramatične i bizarne situacije (primer: epizoda u drugoj sezoni i pokušaj zastupanja Meta Dejmona koji tumači sebe).

Da je zabava zagarantovana uz Martija je i njegov tim saradnika potpuno različitih karaktera. Perspektivna oštroumna karijerstkinja Džini (Kristen Bel) sa kojem Marti ima poseban i kontraverzan odnos koji kroz seriju ima više nivoa kulminacija, zatim brzopleti, samoljubivi, brbljivi Klajd (Ben Švarc) i dobrodušni, elokventni i uglađeni matematički analitičar Dag (Džoš Loson). Martijev privatni život nije ništa manje zanimljiv.

Tu je njegova bivša žena Monika (Daun Olivijeri), inače Martijev glavni konkurent i najveći mag u svetu konsaltinga , a ujedno i beskrupulozna žena zavisnica od opijata i seksa. Njihov nikad rešen odnos dovodiće ih u niz zanimljivih i komičnih situacija. Zatim, njihov sin Rosko (Donis Leonard), pametni tinejdžer opsednut plesom i travestijom i Martijev otac Džeremaja (Glin Turman).

To bi bila neka osnovna podela, a kroz seriju se naravno pojavljuje neverovatna galerija likova u sporednim ulogama. Kako serija napreduje, iz epizode u epizodu svedoci smo neverovatnih i razarajućih događaja u Martijevom životu sa kojima će pokušati da se izbori.

Ova „dramedija“ je ujedno i društvena satira o svetu u kojem ništa nije preče od novca, i o ljudima koji su spremni da izgube mnogo toga što je ljudskom biću neophodno da bi dobili mnogo toga što je samo njima potrebno. Šta može da se očekuje . Pa, ko je voleo seriju „Kalifornikacija“ zavoleće i „Fabriku laži“.

Obe serije dolaze sa mreže „Showtime“, i imaju „antiheroje“ za protagoniste. Format im je takođe sličan, gde je epizoda limitirana na 27 minuta, što radnju i gomilu informacija koje dobijemo kroz samo jednu epizodu čini ovu seriju dinamičnom. Serija ima pet sezona i pedeset osam epizoda.

Dakle, preporučujem da kada obavimo dnevnu kupovinu, pre svega za naše starije , pa potom i za sebe, uđemo kuću i prepustimo se čarima Martija Kana.

Zdravi bili i ponovo se čitali.