Pravoslavna crkva proslavlja svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i majku im Sofiju 17. septembra po starom, julijanskom kalendaru, odnosno 30. septembra po novom kalendaru.

Svete mučenice Vera, Nada i Ljubav i njihova majka Sofija bile su hrišćanske svetiteljke i mučenice iz 2. veka koje predstavljaju prave i postojane vrline na kojima počiva čitavo hrišćanstvo i zapadni kulturni sistem.

Današnji praznik je posvećen ženama i njihovoj deci, prevashodno ćerkama. Veruje se da devojčice danas treba obradovati nekim poklonom koliko god on skroman bio.

Poklon može biti i suštinski, nematerijalni - bar danas im posvetite punu pažnju i pokažite koliko ih volite.

Praznik Vere, Ljubavi i Nade (crkvenoslovenski Vera, Nadežda i Ljublji; grčki Pistis, Elpis, and Agape; latinski Fides, Spes et Caritas) nije "crveno slovo".

Imena devojčica - Ljubav, Vera i Nada - postala simbol života svakog hrišćanina. U srpskom narodu smatra da se na današnji dan treba posebno uzdržati od zlih misli i dela i posvetiti se ljubavi prema bližnjem i prema Bogu (u tom smislu je ovde značanje Ljubavi kao najvišeg odnosa sa Bogom).

Praznik Vere, Ljubavi i Nade (crkvenoslovenski Vera, Nadežda i Ljublji; grčki Pistis, Elpis, and Agape; latinski Fides, Spes et Caritas) zapravo je posvećen trima hrišćanskim vrlinama poznatim iz Prve poslanice sv Pavla Koričnanima.

Sofija (grčka reč za Mudrost) je bila udovica i sama je u Rimu podizala svoje ćerke koje su imale Vera 12, Nada 10 i Ljubav 9 godina.

Kada su u vreme cara Hadrijana počela hapšenja hrišćana, Sofija je sa ćerkama zarobljena i izvedena pred cara. Nakon što su odbile da se odreknu svoje vere i prinesu žrtve boginji Artemidi, Hadrijan je naredio mučenje Sofijinih ćerki iako je reč bila tek o devojčicama. Tako su sve i nastradale.

Majka je uzela njihova tela i sahranila ih van grada. Nakon tri dana i tri noći molitvi na njihovom grobu i sama je umrla 137. godine.