Zakon o rodnoj ravnopravnosti uvodi „nepostojeći, takozvani rodno osetljivi jezik“. To je „ideološko nasilje nad srpskim jezikom“, „silovanje jezika“, „pravi jezički masakr“...  Ovo su samo neke od kvalifikacija upućenih na račun zakona donetog još 2021. godine.

Stavljanje van snage kompletnog zakona traži se i ovih dana, iako je, ako je suditi po javnim istupima njegovih protivnika, od 77 članova, sporno svega nekoliko i to onih kojim se uvodi obaveza korišćenja rodno osetljivog jezika.

Zakon, između ostalog, nalaže „korišćenje rodno osetljivog jezika, odnosno jezika koji je u skladu sa gramatičkim rodom, u udžbenicima i nastavnom materijalu, kao i u svedočanstvima, diplomama, klasifikacijama, zvanjima, zanimanjima i licencama...“.

Obavezu da zanimanja, titule i zvanja žena izražavaju u odgovarajućem rodu zakon predviđa i  državne organe, institucije, ali i poslodavce, sindikate, udruženja i medije.

Upravo za te odredbe odložena je primena prilikom usvajanja zakona i one bi trebalo da stupe na snagu 1. juna ove godine.

Kaznene odredbe za nepoštovanje upotrebe rodno senzitivnog jezika su, doduše, predviđene samo za organe javne vlasti.

Po rečima Gordane Čomić, koja je u vreme donošenja zakona bila na čelu Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog lavinu su zapravo pokrenule kaznene odredbe.

- Odredba o upotrebi rodno osetljivog jezika se nije menjala od 2009. Ono što se promenilo je da je zakon propisao da će se doneti pozakonski akt kojim će nepoštovanje odredbe o rodno osetljivom jeziku biti podložno prekršajnim kaznama. To je pokrenulo lavinu, kaže Gordana Čomić.

Obavezi upotrebe rodno senzitivnog jezika protive se Savet za srpski jezik koji je Vlada Srbije formirala u martu 2023. godine, Odbor za standardizaciju jezika, Matica srpska, brojni srbisti, Srpska pravoslavna crkva...

- Zaštitnik građana je najavio da će pokrenuti i proceduru pred Ustavnim sudom, pri čemu je institucija odnosno Kancelarija zaštitnika građana aktivno učlestvovala u izradi i dala vrlo pozitivno mišljenje o Zakonu, navodi Čomić.

Priručnik za upotrebu rodno osetljivog jezika koji je 2019. godine objavilo Koordinaciono telo za rodnu ravnopravnost jedini je, manje više zvaničan dokument, na koji se oni koji zakon treba da primenjuju mogu osloniti u ukoliko su u nedoumici.

Odbor za standardizaciju jezika i dalje stoji na stanovištu da „kada je reč o oblicima ženskog roda za označavanje profesija koji nisu normirani ili uobičajeni u jezičkoj praksi, ispravno je koristiti generički muški rod (npr. borac, pilot, akademik), jer njegova upotreba nikako ne implicira diskriminaciju žena, već podrazumeva svet o jednakoj društvenoj (/ljudskoj) vrednosti muškarca i žene“.

Po mišljenju Svetlane Tomić, filološkinje, istoričarke i pesnikinje, tvrdnja da je gramatički muški rod neutralan ne stoji.

- Kada pogledate, gramatike u 20. veku koje su se kod nas koristile zvanično kao udžbenici, na primer, „Gramatika srpskohrvatskog jezika“ Mihaila Stevanovića, nigde nećete naći tu tvrdnju da je muški rod neutralan. To je nešto što se kasnije javlja kao vrsta manipulacije činjenicama, kaže Tomić.

Ova univerzitetska profesorka skreće pažnju i na to da se Odbor za standardizaciju jezika u svojim nastupima ne obazire čak ni na naučne radove svojih članova koji govore u prilog korišćenju socijalnih femininativa, odnosno imenica ženskog roda kojima se označava profesionalni ili drugi društveni status ženskih osoba.

- Odbor osnovan 1997. godine decenijama je odbijao da standardizuje femininative. Pri tom su sebe stalno proglašavali kao jedino merodavno telo za pitanja u jeziku zaboravljajući na osnovne činjenice o jezičkoj politici, a to je da su za pitanja o jeziku pozvane i naučne i obrazovne i političke i socijalne institucije. Dakle sve institucije koje imaju direktan uticaj na jezik, navodi Tomić.

Rodno osetljiv jezik, navodi se u zakonu, jeste jezik kojim se promoviše ravnopravnost žena i muškaraca i sredstvo kojim se utiče na svest onih koji se tim jezikom služe u pravcu ostvarivanja ravnopravnosti, uključujući promene mišljenja, stavova i ponašanja u okviru jezika kojim se služe u ličnom i profesionalnom životu.

Njegovo korišćenje, po mišljenju obe sagovornice portala Pressek, veoma je važno ne samo za žene, već i za celo društvo. Zbog toga je, kažu, preko potrebno organizovati dijalog između zagovornika i protivnika, kako bi se našlo adekvatno rešenje.

To bi svakako bilo mnogo bolje od do sada preovlađujućih paralelnih monologa, rata saopštenjima i izjavama, u kojima se neretko izvrću činjenice, plasiraju dezinformacije, a ponekad i uvrede.

Rasprava o nazivima zanimanja u ženskom rodu traje 100 godina

Polemike o rodno senzitivnom jeziku jesu ovovekovne, a zahuktale su se u Srbiji naročito kada su krenule rasprave o Zakonu o zabrani diskriminacije i Zakonu o rodnoj ravnopravnosti.

Međutim, po rečima profesorke Svetlane Tomić, među lingvistima i lingvistkinjama, polemike o upotrebi socijalnih femininativa mogu se pratiti 100 godina unazad.

- Ta pitanja su stalno bila pokretana, ali nisu rešavana kad i kako treba. Uočavali su lingvisti i tridesetih godina 20. veka da se krši pravilo kongruencije, odnosno slaganja reči u rodu, broju i padežu, i to uvek u slučaju žena. Jedan od tadašnjih primera je „naš lekar je došla...“, kaže Tomić.

I tada su pojedini lingvisti zahtevali da se dosledno poštuje pravilo kongruencije.

- Pedesetih godina 20. veka neki od lingvista tražili su da država reši to pitanje, i to u korist jezika i poštovanja žena i emancipacije žena ni tada se te promene nisu desile, navodi Tomić..

Inače, navodi naša sagovornica, kroz istoriju jezika upotrebljavani su i kongruencija i socijalni femininativi, što se može uočiti čak i na freskama manastira, na kojima titule žena „kneginja“, „carica“ redovno stoje u ženskom rodu.

Slična situacija je i sa autobiografskim i diplomatskim dokumentima starim nekoliko vekova.

- Na primer Jelena Mrnjavčević, koja je posle bila poznatija kao Jefimija, je sebe potpisivala sa despotica. Marija Paleolog, žena Stefana Uroša III, je sebe potpisivala sa vladarka. Mara Branković, jedna od najmoćnijih žena svog vremena, ćerka Đurađa Brankovića i supruga sultana Murata II, sebe je potpisivala „carica, gospodarica, samodržica“, priča Tomić.

Kada se sve ovo ima u vidu, tvrdi Svetlana Tomić, „sve ono što se kroz raspravu tvrdilo, da rodno senzitivni jezik ruši istoriju srpskog jezika zapravo nije tačno, ako govorimo o ovom aspektu upotrebe femininativa. Oni su bili sastavni deo istorije našeg jezika“.