Prošle godine zaposleni u kragujevačkoj fabrici automobila radili su jedva sedamdesetak dana, a ove će, prema planu, na radnim mestima biti upola manje vremena i proizvešće tek oko 15.000 vozila.

Jedno od pitanja koje se potiskuje iz fokusa javnosti jeste budućnost fabrike automobila u Kragujevcu. Zvuk mašina iz pogona je godinama sve ređi, proizvodnja kontinuirano opada.

Poslednjih godina neuporedivo je više neradnih nego radnih dana, pa je neizvesno funkcionisanje fabrike od koje se, kada se Fijat krajem 2008. godine vratio u Srbiju, očekivalo da preporodi bezmalo celu Šumadiju.

Dvanaest godina nakon dolaska Italijana, dvotrećinskih suvlasnika, i devet godina od starta potpuno nove fabrike, situacija je izuzetno loša, perspektiva posve nejasna.

Nerad se odomaćio

Nada se pojavila 2013. kada je sa trasa lansirano preko 127.000 vozila modela Fiat 500L, te dve potonje sezone kada se godišnje proizvodilo više od koliko-toliko zadovoljavajućih 85.000 automobila. Od tada, stvari se dramatično pogoršavaju.

Rđav tok događaja uočavaju i u centrali u Torinu, obećavaju nov plan za celu fabriku, i kragujevački segment. No, od prezentacije programa spasa, najavljene za kraj 2017. godine, još nema ništa, sa traka i dalje izlazi sve manje automobila: pretprošle godine oko 40.000, lane jedva 30.000, dok ove, prema sadašnjem tempu, teško da će biti više od 15.000 novih četvorotočkaša.

Možda još više zebnju u budućnost unosi sve veći nerad. Lane se radilo šezdeset radnih dana, ove godine nakupiće se četrdesetak, iz nekoliko segmenta. Kada ne idu za mašine, radnici sede kući i primaju 65 odsto na sindikalnom nivou ugovorene plate.

Jasno je i njima da ovakva situacija nije perspektiva i teško da može duže trajati. Broj radnika je od 3.700, koliko je bilo do 2017. godine, prepolovljen; posebno brine što fabriku, ali i Kragujevac, napuštaju stručnjaci.

Promene su neizbežne

U međuvremenu, problemi su zadesili i centralu u Torinu, tačnije celu kompaniju, izlaz je nađen u ujedinjenju sa podejdnako moćnim Pežoom. Objedinjeni "Stelantis" je po veličini četvrta kompanija među svetskim proizvođačima vozila.

Zajednička nit povezivanja je ubrzana preorijentacija na hibridna i električna vozila, pa će Fijat već 2026. godine početi povlačenja automobila na fosilni pogon, a od 2030. sa traka će izlaziti samo moderna vozila.

U Kragujevcu o generalnoj preorijentaciji jedva da znaju nešto više od onog što se može naći po italijanskim medijima. Svesni su da je devet godina proizvodnje jednog modela predugo i da stvari treba inovirati.

Ali, davno obećani plan vrha kompanije ne stiže. Radnici i sami pomno prate sveopštu preorijentaciju na nov pogon u celokupnoj saobraćajnoj industriji. Već pola godine iz pogona u Torinu izlaze samo električna vozila, a do Kragujevčana je doprla i vest da postoji projekat Fijata 500 u električnoj varijanti. Krajem prošle godine pročulo se da su u centrali kompanije odlučili uložiti dve milijarde evra u fabriku u Poljskoj kako bi je preorijentisali na produkciju hibridnih automobila.

Šumadinci procenjuju da bi se i oni veoma brzo i lako preorijentisali na proizvodnju hibridnih vozila. Reč je o manjim promenama, kao kada se sa proizvodnje benzinaca prelazi na izradu dizelaša. U odnosu na motor sa unutrašnjim sagorevanjem, "hibridaš" ima primetno veću bateriju i manji elektromotor ugrađen između motora i menjača. Novi hibridaš bi bio za pet hiljada evra skuplji.

Mnogo skupe struje

Usmerenje na izradu električnih vozila zahtevalo bi ne samo oko 450 miliona evra ulaganja u pogone, već i nekoliko meseci obuke radnika, kao što je bilo i u Torinu. No, radnici podsećaju da je potreban i nov model automobila, a lansiranje pretpostavlja ozbiljna istraživanja tržišta.

U suštini, plasman novog modela najviše zavisi od kupovne moći potencijalnih kupaca, a sada je korona zaraza celom svetu napravila ogromne troškove koji će se, razmišljaju u Kragujevcu, odraziti upravo kroz pad kupovne moći.

Međutim, u Šumadiji izražavaju uzdržanost u brzinu i obuhvat preorijentacije na električlna vozila. Nije u pitanju samo viša cena, gotovo duplo spram varijante na fosilna goriva, već uočavaju i da će se ubrzo pojaviti veliki manjak struje. Naime, nova moda podrazumeva da će energija koju sada trošimo upotrebom dizela i benzina ubuduće morati biti u vidu struje.

No, sa električnim energijom kubure mnoge zemlje u Evropi. Manjak će biti jako vidljiv čim započne obimniji prelaz na nova vozila. Sem toga, država puni budžet preko ne malih akciza na goriva, pa će i taj segment punjenja javnog budžeta ići preko cene struje. A električna energija je u gotovo celoj Evropi već jako skupa.

Ustupci bez efekta

Država Srbija je trećinski suvlasnik fabrike "FAS" u Kragujevcu. Osim toga učinila je niz ustupaka većinskom partneru. Tokom deset godina oslobodila je poslodavca uplata za zdravstveni i penzijski fond, poreza na zarade i na dobit kompanije. Gradska vlast je odustala od lokalnih taksi, praktično fabrika je imala samo materijalne troškove proizvodnje i isplatu neto zarada.

Retko gde kao u Kragijevcu se davanje brojnih privilegija pokazalo tolikim promašajem. Suprotno najavama nije došlo ni do intezivnije saradnje sa lokalnim dobavljačima, pa se nije ni naročito uvećao broj zaposlenih, što je bilo polazište celog projekta.

I sada, nakon silnih povlastica i dvanaest godina manje više lutanja, veliko je pitanje kako "Fabriku automobila Srbija" usmeriti na lepši put. Izvesno je da dosadašnji ne vodi rešenju, ali kako dalje.

Iznaći put do boljitka nije lak zadatak ni za novog gazdu "Stelantisa", niti za aktuelnu, a ni za bilo koju drugu, srpsku vladu. Pitanje je hoće li biti rezultata; u ovom trenutku, niko ne može da garantuje uspeh. I to je ono što svakim danom sve više zabrinjava.

Tekst autora Živana Lazića preuzet je sa portala 021.rs