Kragujevčanin Aleksandar Pejović, sa porodicom već tri godine živi u Bremenu. Radi kao medicinski tehničar, ali za sada ima sreću da živi u regiji koja je najmanje zahvaćena epidemijom COVID 19.

- U Nemačkoj je nešto manje od 110.000 inficiranih i oko 2.000 preminulih od posledica korona virusa. Prvi slučaj u Nemackoj  je zabeležen 27. januara, ali se prvih mesec, mesec i po dana nije osećalo da se zbog toga bilo šta promenilo u svakodnevici Nemaca. Škole i vrtići su bili otvoreni, tržni centri, restorani i kafići su puni, atmosfera na ulicama je opuštena. O Koroni se pričalo, ali život je neometeno išao svojim tokom.

U martu se situacija menja. U pojedinim regijama Nemacke broj inficiranih znatno skače, što je dovoljno da se zvanično proglasi visoki rizik infekcije za stanovništvo Nemačke.

- Sredinom marta se preko nacionalne televizije naciji obraća Angela Merkel, što je njeno prvo obraćanje stanovništvu posle 14 godina, ako se izuzmu protokolarne novogodišnje čestitke i to je dovoljan znak da situacija treba ozbiljnije da se shvati.

Umesto ograničenja kretanja, što je dosta Nemaca priželjkivalo, Vlada ipak uvodi blaže mere u borbi protiv virusa. Uvodi se ograničenje kontakta, građani smeju slobodno da se kreću, ali samo u grupama od po dvoje, izuzetak su porodice koje žive u istom domaćinstvu. Škole i vrtići su zatvoreni, uvodi se zabrana okupljanja na igralištima za decu, uvodi se ili skraćeno radno vreme ili potpuna obustava rada, objašnjava naš sagovornik.

Bolnice i starački domovi uvode zabranu posete, u međuvremenu se zatvaraju frizerski saloni, kladionice i sve što nije od životnog značaja. Uvodi se pravilo odstojanja od 1,5 metra koje se naročito poštuje u prodavnicama i apotekama, a nije redak slučaj da u jednom trenutku samo određeni broj kupaca može da bude u prodavnici.

- U bolnici u kojoj radim kao medicinski tehničar nema panike, trenutno je manje od 10 pacijenata hospitalizovano, ali se uporedo pojedina odeljenja prazne i pripremaju za eventualni „italijanski scenario“.

Pravila se u 99% slučajeva poštuju, ljudi su oprezni i disciplinovani, ali takođe pokušavaju da svakodnevnim aktivnostima koje su im preostale održe svoj životni ritam. Šetnje parkom, voženje bicikli ili rekreativno trčanje je sve što se i dalje može videti u Nemačkoj. Porodice sa decom se ne mešaju sa drugim porodicama, svako odvojeno traži svoju zabavu što možda deluje malo apokaliptično, ali je daleko bolje od potpune izolacije i uskraćivanja kretanja, kaže Pejović.

Osnovci su na raspust otišla dve nedelje pre nego što je bilo planirano.

- Za te dve nedelje su dobili svoje domaće zadatke, a u slučaju da se kriza nastavi i nakon planiranog uskršnjeg raspusta, otvaraju se paneli na internetu koji će se u tom slučaju koristiti, dok srednjoškolci od samog starta krize koriste ovaj vid nastave.

Čak ni deca iz vrtica nisu zapostavljena, u poštanskom sandučetu nas je ovih dana iznenadio paketić sa sitnim poklonima u vidu nekoliko slatkiša, stikera, drvenih bojica, bojanki, spiska ideja kako bi deci bilo bilo interesantno kod kuće i spisak linkova pesmica i ostalih zanimljivosti za decu koje bi deca u ovom periodu mogla da gledaju na internetu, priča Pejović.

Kaže kroz šalu da ni Nemačka prvih sedmica nije uspela da ostane imuna na masovnu kupovinu toalet papira. Sredstva za dezinfekciju ruku bilo je praktično je nemoguće naći, a neretko su bili prazni rafovi gde stoje brašno, pirinač, testenina...

Sloboda kretanja u Nemačkoj nije ukinuta, što stanovnicima olakšava život. Ali se svi trude da u prirodi borave uz mere distance od najmanje 1,5 metra.

- Kao i naši sugrađani, pridržavamo se pravila i trudimo se da nam dan bude što zanimljiviji. Veliki gradski park nam je na 100 metara od stana, tako da su svakodnevne šetnje u prirodnom okruženju obavezne. Period u stanu ispunjavamo igranjem društvenih igara, slušanjem muzike, gledanjem crtanih filmova. Starija kćerka, koja je trenutno treći razred, je posvećena i školskim obavezama, ali se takođe rado igra i sa svojom mlađom, trogodišnjom sestrom. Putem društvenih mreža smo u stalnom kontaktu sa prijateljima i rodbinom preko kojih ostajemo u toku dešavanja u Srbiji.

Život u Nemačkoj je dosta usporio, ali nije stao. Čini se da je bar za sada pronađen odličan balans između mera suzbijanja virusa i očuvanja psihičkog zdravlja stanovništva, zaključuje Pejović.