Skoro bez ikakvih reakcija javnosti je primljena vest da prvačići od sledeće školske godine neće imati predmet Projektna nastava, jer se umesto njega na jesen uvodi predmet Digitalni svet.

Projektna nastava je uvedena u osnovne škole od školske 2018/2019. godine. Pred njeno uvođenje su predstavnici ministarstva i raznih zavoda objašnjavali kakav je to novi predmet, hvalili ga i ubeđivali javnost kako je on neophodan. Iz mora hvalospeva izdvajamo jedan, od visokog službenika Zavoda za unapređivanje vaspitanja i obrazovanja: „Projektna nastava će se realizovati po uputstvu koje podrazumeva da se radi tematski i da se povezuju sadržaji različitih predmeta, uz obaveznu upotrebu informaciono-komunikacionih tehnologija. Kroz ovakav način rada će se razvijati međupredmetne kompetencije koje su eksplicitno definisane u novom zakonu i u koje, između ostalih, spadaju timski rad, rešavanje problema, saradnja, preduzetništvo. Kreativni učitelji i do sada su deo nastave izvodili na ovakav način, ali smo želeli da sistemski uvedemo ovaj savremeni pristup realizacije programskih sadržaja i dostizanja planiranih ishoda u prvi ciklus, kako bi, između ostalog, indirektno uveli postupnu i plansku upotrebu digitalne tehnologije u obrazovni proces.“

Odmah nakon uvođenja, hiljade prosvetnih radnika su krenule na seminare koje je su osmislili stručnjaci, akreditovali zavodi i odobrilo ministarstvo. Seminari su trajali od marta do septembra 2018. godine. Neki entuzijastični nastavnici su čak napisali i priručnike za Projektnu nastavu, a pojedine izdavačke kuće ih i objavile, o čemu su opet izveštavali mediji. Obilazeći škole po Srbiji, ministar je često izjavljivao da je zadovoljan kako je zaživela projektna nastava. I gle čuda, odjednom donese odluku da se taj mnogo hvaljeni predmet ukida, a umesto njega uvodi drugi.

U uređenim školskim sistemima predmeti se ukidaju kada stručnjaci procene da učenicima nisu potrebna znanja koja se stiču kroz nastavu određenog predmeta. Tako su ukinuti marksizam i krasnopis. Ukidanju predmeta prethodi duboka i ozbiljna analiza šta je i kojoj meri postignuto. U neuređenim prosvetnim sistemima, uvođenje i ukidanje predmeta nije pod ingerencijom stručnjaka, već o tome odlučuje birokrate iz ministarstva, bez ikakve analize i objašnjenja. I u slučaju Projektne nastave je tako bilo: Iz ministarstva je stigao dekret da od jeseni tog predmeta neće biti. Bez objašnjenja, bez analize šta u predmetu nije bilo dobro, u kom delu nije ispunio očekivanja.

Još jednom se potvrdilo da se stvari u srpskoj prosveti dešavaju i rešavaju stihijski, bez promišljanja i bez plana. Preko noći se uvode novi predmeti, preko se i ukidaju. Nije važno što su potrošeni milioni na obuku nastavnika koji će predavati novouvedeni, a brzo ukinuti predmet. Nema veze što niko nije ni objasnio zašto se uvodi, a onda brzo i ukida neki predmet.

Mi više i ne očekujemo da će nam neko dati odgovore na ova pitanja. Već smo navikli na takve stvari. Naš ministar kaže da nešto radi jer mu je tako ćef. Nacionalni prosvetni savet je razvlašćen, što ga ipak ne oslobađa odgovornosti za ćutanje zbog „silovanja” srpskog obrazovanja. Što je najgore, ćute i sami nastavnici, valjda srećni što ministar nije odlučio da ukine predmet koji oni predaju.

Ali, ne brinite, biće i to.

„Evropi trebaju čistači ulica, a mi ćemo ih dati.“ – reče ne tako davno jedan, sada bivši ministar prosvete.