Izborna trka se zahuktava. Ko će biti novi gradonačelnik Kragujevca znaće se tek nakon konstituisana lokalne skupštine i formiranja vladajuće većine, kada odbornici dobiju priliku da izaberu kome će poveriti vođenje grada naredne 4 godine.

Ekipa portala Pressek pokušala je da istraži i kako građani ocenjuju rad dvojice ljudi koji su Kragujevac vodili tokom prethodnih deceniju i po.  

Portal Pressek pitao je čitaoce da ocene ko je tokom svog mandata više uradio za Kragujevac i Kragujevčane  - Veroljub Stevanović ili Radomir Nikolić. U Facebook anketi u kojoj je učestvovalo oko 600 glasača Veroljub Stevanović odneo je ubedljivu pobedu – 71 odsto učesnika anakete smatra da je on za Kragujevac uradio mnogo više.

Treba napomenti da su u komentarima mnogi izrazili skepsu prema obojici. Neki su čak bili decidni da su obojica unazadili grad „za jedno četvrt veka”.

- Kamo sreće da ni jedan nije bio na čelu ovog grada, prokomentarisao je jedan čitalac.

Šta kažu novinari

Po čemu će Stevanović i Nikolić ostati upamćeni kada je upitanju nihovo gradonačelnikovanje gradom na Lepenici, i kako ocenjuju njihov doprinos razvoju Kragujevca, pitali smo i novinare Jovanu Gligorijević, Ljupku Simović i Aleksandra Đorđevića. 

Jovana Gligorijević, urednica nedeljnika „Vreme”

- Činjenica je da će Veroljub Stevanović najviše ostati upamćen kao gradonačelnik koji nam je na ulaz u grad postavio krstaču od 11metara. Međutim, čini mi se da Radomir Nikolić neće ostati upamćen ni po čemu.

Neverovatno je da neko pet godina vodi četvrti po veličini grad u državi i da mu uspe da ne uradi ništa, ni dobro ni loše. Doduše, možda on nešto i radi, ali slabo komunicira, pa to niko ne zna.

Takođe, padaju mi na pamet razni ljudi iz tima Veroljuba Stevanovića, sa kojima se možda politički i ideološki ne slažem, ali su znali svoj posao i za njima su ostali neki rezultati.

Možda zvuči smešnoi nebitno, ali meni je svojevremeno bilo dosta impresivno što je na svakom parkingu stambene zgrade tokom zime stajao kontejner sa solju, pa kad poledi, zahvatiš, pospeš i isparkiraš se ko čovek. Ne znam da li to još postoji, ali znam da mi Kragujevac poslednjih godinu ili dve deluje sivo i tužno, još malo pa kao devedesetih kad su nas, zbog propasti Zastave, zvali „dolinagladi”.

Ljupka Simović, novinarka

S obzirom da nas očekuju novi izbori na kojima će verovatno učestvovati i bivši i sadašnji, prilično je nezahvalno praviti ikakvo poređenje među njima.

Veroljub Stevanović i Radomir Nikolić, osim po tituli, nemaju mnogo toga zajedničkog, a opet, uprkos razlikama u svemu  - godinama, obrazovanju, radnom iskustvu, kao i samoj političkoj karijeri, stanovnicima ovog grada nisu pružili gotovo ništa od onoga što je u osnovi posao onoga ko vodi grad.

Čak i ono što se možda čini da je nekada bilo za nijansu bolje nego danas, poput odnosa prema medijima, nema nikakve veze sa njima lično, nego jedino sa opštim društveno-političkim prilikama u datom trenutku, kojima su se sa manje ili više veštine prilagođavali.

Današnje društvo srlja u nepoznatom pravcu i lokalne prilike su samo slika onoga što se projektuje sa nivoa države, bez ideje i želje da se bude drugačiji ili bolji, već isključivo sa jednim ciljem - biti na vlasti. A, to lako može da se pripiše obojici.

Aleksandar Đorđević, novinar BIRN-a

Centralni motivi Stevanovićeve politike bili su regionalizacija, osnaživanje lokalne uprave i decentralizacija. Na toj ideji, za koju moram priznati da ni najmanje nije loša, ali u njegovom slučaju skaredno sprovedena i obesmišljena, Stevanović je pobrao aplauze i odobravanje kragujevačke kaldrme. Ipak, najveće zasluge koje se eventualno mogu pripisati njemu, dolazak Fijata ili izgradnja zatvorenog bazena, samo su posledice političke računice republičke vlasti da ulaže u Kragujevac. Upravo je Tadić na dolasku Fijata 2012. godine dobio predsedničke izbore, a Dinkić obezbedio sebi par ministarskih fotelja. Stevanović se nije poslužio glavnim jelom sa ove pobedničke trpeze, ali se dovoljno namirio da zadovolji svoje apetite. Nakon demokratskog, ali „nečasnog” svrgavanja sa vlasti, Stevanović za sobom nije ostavio jaku i efikasnu lokalnu upravu. Naprotiv, njegov naslednik je zatekao praznu gradsku kasu, prenatrpana i neefikasna javna preduzeća, devastirane i osramoćene medije i par korupcionaških afera.

Sa druge strane Nikolićev apetiti za vlašću, ili verovatnije ambicija njegovog tate da mu sin stoluje u rodnom mestu, grad je dovela u još nezavidniju situaciju. Kragujevac je postao talac političkog obračuna bivšeg i aktuelanog predsednika države, bojno polje radikalske sujete. Ironija je da mlađani Nikolić biva prisiljen da vodi borbu za opstanak lokalnog digniteta i suvereniteta, iako je njemu i svima oko njega jasno da postoji samo jedan gradonačelnik u Srbiji. Onaj isti koji upravlja svim gradovima u Srbiji, uz par izuzetaka.

Sa ceremonije otvaranja novog pogona Milanović inženjeringa Nikolić verovatno nije uspeo da pokupi ni par mrvica sa astala na čijem čelu je sedeo Vučić.

Zajedničko i jednom i drugom je da, što zbog  nedostatka vizije, što zbog političken ezrelosti, nisu uspeli da zaštite grad i obezbede mu minimum uslova za normalno funkconisanje - efikasnu administraciju, čiste i prohodne ulice, sportsku i rekreativnu infrastrukturu, zdrav vazduh, dostojanstvene medije i kulturni sadržaj primeren gradu bogate istorije kao Kragujevac.