Nakon pauza koje su, u proseku, zbog epidemije kovida 19, trajale od dve sedmice do mesec dana, većina vodećih fabrika u Kragujevcu i Šumadiji, osim Fijat Krajslera, nastavila je proizvodnju, piše Danas.

U nekima od njih, Simensu, Formi ideale, Milanović grupi, konfenkcijskim firmama Fori textile i Berteks, rad nije ni obustavljan.

Proizvodnja je nastavljena i u fabrici za proizvodnju građevinskih mašina Vaker Nojsen, a za danas je najavljeno da krene i rad u Zastavi oružju i Juri u Rači kragujevačkoj.

Proizvodnja u Juri danas bi trebalo da počne u punom kapacitetu, sa svih 1.200 radnika, uprkos nedavnom dogovoru menadžmenta, fabričkog sindikata „Nezavisnost“ i opštinskog Kriznog štaba da do kraja vanrednog stanja radi samo do 400 radnika.

U sindikatu „Nezavisnost“ fabrike u Rači kažu da je Jura, uoči uskršnjih praznika, obavestila zaposlene da se od 21. aprila vraća proizvodnja u punom kapacitetu, sa svih 1.200 radnika. Predsednik sindikata Saša Marković rekao je da je takvu odluku poslodavac doneo zbog obaveza prema kupcima u Slovačkoj.

– Jura je prekršila dogovor. Obavestili smo o tome opštinski Krizni štab i Institut za javno zdravlje, pa ćemo videti kakav je njihov stav, pošto i dalje traje opasnost od širenja korona virusa, kaže Marković.

Povodom saznanja da brojne fabrike nisu ni prekidale proizvodnju, a da rad uveliko obnavljaju, ili najavljuju da će to da učine i ostale kompanije u Šumadiji u kojima radi više hiljada zaposlenih, predsednik Saveza samostalnih sindikata Kragujevca Jugoslav Ristić pita članove republičkog Kriznog štaba, „kako to da uredbom Vlade Srbije nije definisano kakvu zaštitnu opremu treba da ima jedan radnik u vreme epidemije kovida 19?“

U uredbi Vlade nigde, tvrdi sagovornik Danasa, nije navedeno da li je radniku za zaštitu od zaraze dovoljna maska od platna koju Svetska zdravstvena organizacija ne priznaje kao efikasno sredstvo zaštite. Imamo, ističe Ristić, najduži policijski čas u Evropi, u uslovi u fabričkim pogonima u kojima pod istim krovom radi i po više stotina radnika „nisu ni definisani, a kamoli obezbeđeni“.

– Zašto nema precizno definisanih uslova rada u fabrikama u vreme pandemije kovid 19,  i kako objašnjavate činjenicu da su zabranjeni skupovi u zatvorenom prostoru, a da poslodavci svakodnevno primoravaju na stotine radnike da ulaze u jedan pogon, iako delatnost kompanija u metalskom sektoru trenutno nije od značaja za svakodnevni život, pita Ristić.