Svetska mreža seizmičkih stanica za monitoring obradila je veliki broj podataka koji su prikupljeni za vreme dok su mere karantina bile na snazi, a rezultati istraživanja objavljenog u časopisu Sajens pokazali su koliko buke i nemira potiče od ljudi.

Promene nastale uvođenjem mera karantina naučnicima su takođe omogućile da bolje shvate šta se dešava pod našim nogama, piše Dojče vele.

Ljudske aktivnosti obično ometaju posmatranje onoga što se dešava ispod tla. Međutim, uvođenje mera karantina, koje je na kratko zaustavilo normalne živote ljudi, seizmolozima je omogućilo da dođu do važnih podataka.

Seizmički šumovi u obliku vibracije tla obično se povezuju sa pojavom zemljotresa. Ipak, postoji mnogo drugih faktora koje seizmolozi posmatraju i koji dovode do vibracija tla, a u njih spada i buka koju prave ljudi.

Ljudi su treći po veličini izvor seizmičkih šumova. U normalnim okolnostima, ti šumovi se mešaju sa prirodnim seizmičkim aktivnostima i delom ih prikrivaju. Do sada nije moglo da se utvrdi koliki je udeo šumova koje prave ljudi, sve dok zbog korona virusa nisu uvedene mere karantina.

Osim toga, sa stupanjem ovih mera na snagu, koje je ograničilo kretanje ljudi, naučnici su mogli da prate šumove koji inače nisu primetni.

Rafael de Plajn sa Nacionalnog univerziteta iz meksičkog grada Kveretaro, jedan od 76 autora koji su učestvovali u istraživanju, rekao je da u modernoj seizmologiji nikada nije postojalo tako dugo razdoblje ljudske tišine.

Tim sastavljen od naučnika i zainteresovanih hobi-seizmologa prikupio je podatke iz 268 stanica za monitoring širom svetu. Na osnovu tih podataka naučnici mogli da utvrde koje registrovane seizmičke pojave potiču od ljudi, a koje su prirodnog porekla.

Čak 69 procenata svih 268 stanica za merenje pokazalo je jasno smanjenje visokofrekventnih seizmičkih šumova, odnosno mešavine šumova koji su prirodni sa onima ljudskog porekla.

Ta tiština otpočela je u Kini krajem januara, a sredinom marta zahvatila je čitav svet. Najveće smanjenje šuma zabeleženo je u Šri Lanki, i to za 50 odsto. U Central parku u NJujorku zabeleženo je smanjenje šuma od deset odsto. Neuobičajena tišina zabeležena je i u okolini škola i univerziteta.

Čak su i oni senzori koji se nalaze duboko ispod površine tla detektovali izostanak kretanja ljudi.

Jedna merna stanica u Nemačkoj, smeštena na 150 metara ispod površine zemlje, zabeležila je manje vibracija po uvođenju mera karantina.

Trendovi u migracijama takođe su mogli bolje da se sagledaju. Tako je, na primer, na granici između Meskika i Sjedinjenih Država zabeleženo veće kretanje, iako je u obe zemlje generalno bilo mirnije za vreme ovog perioda.

Osim što su imali prilike da vide kojeg su obima šumovi koji ljudi prave, naučnici su takođe imali prilike bolje da vide šta se dešava duboko u unutrašnjosti zemlje, i to pre svega na području urbanih centara gde se mala pomeranja tla obično ne primećuju. Ta mala pomeranja su bitna, jer omogućavaju predviđanje pojave velikih zemljotresa.

Rafael de Plajn istakao je značaj ovih podataka za naučnike.

Sada možemo da istražujemo povezanost koja postoji između ljudskih aktivnosti i seizmoloških aktivnosti. Možemo bolje da razumemo ko proizvodi šumove - čovek ili priroda, rekao je on.