Na današnji dan, 26. oktobra, 1961. godine Nobelovu nagradu za književnost dobio je jugoslovenski književnik Ivo Andrić i postao prvi Jugosloven dobitnik te prestižne svetske nagrade. Nagradu je, kako se navodi u obrazloženju, dobio „za epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemlje”.

Ivo Andrić (Dolac, kod Travnika, 9. oktobar 1892 — Beograd, 13. mart 1975) bio je srpski i jugoslovenski književnik, doktor nauka i diplomata Kraljevine Jugoslavije. Kao gimnazijalac bio je bio pripadnik naprednog revolucionarnog pokreta protiv Austrougarske vlasti Mlada Bosna i strastveni borac za oslobođenje južnoslovenskih naroda od Austrougarske monarhije. U austrijskom Gracu je diplomirao i doktorirao, a vreme između dva svetska rata proveo je u službi u konzulatima i poslanstvima Kraljevine Jugoslavije u Rimu, Bukureštu, Gracu, Parizu, Madridu, Briselu, Ženevi i Berlinu.

Bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti u koju je primljen 1926. godine. Njegova najpoznatija dela su pored romana Na Drini ćuprija i Travnička hronika, Prokleta avlija, Gospođica i Jelena, žena koje nema. U svojim delima se uglavnom bavio opisivanjem života u Bosni za vreme osmanske vlasti.

Andrić je u književnost ušao pesmama u prozi „U sumrak” i „Blaga i dobra mesečina” objavljenim u „Bosanskoj vili” 1911. godine. Napisao je, između ostalog, romane, eseje, priče. Najpoznatija njegova dela su "Na Drini ćuprija", "Travnička gronika", "Prokleta avlija", "Znakovi pored puta"...